– Godinama živimo u strahu kome pripadamo, a sad je prilika da se to jednom za svagda raščisti! Još kad se počelo govoriti o Svetoj Geri i Piranskom zaljevu, Slovenci su govorili da je sporno i naše naselje. Dolazili su, slikali, nešto mjerili, pokazivali su nam karte stare preko 200 i više godina prema kojima pripadamo Sloveniji.
Sad je završila i arbitraža, a mi i dalje ne znamo čiji smo. Po svemu sudeći, mi smo ni na nebu, ni na zemlji – ogorčeno će Josip Balog iz romskog naselja Lončareva u općini Podturen, u kojem živi više od 350 mještana.
“Mi smo ionako manjina”
Točan broj se zbog čestih migracija ne zna. Naselje je smješteno na nešto više od kilometra od samog Podturna, općinskog sjedišta. U selu nam kažu da bi voljeli znati kome pripadaju, a kad bi mogli birati, radije bi da ostanu u Hrvatskoj.
– Dobro nam je i ne želimo da nas nekamo sele. Imamo zidane kuće, napravili su nam cestu i ne treba nam ništa drugo. Jedino posla nema, a ne vjerujem da bi nam ga Slovenci dali – kaže nam mještanin koji smatra da je granica na sredini rijeke Mure, ali ove koja sad teče, a ne one u starom toku prije 200 ili 300 godina. Josip Balog kao predstavnik naselja ističe da je arbitraža koja je nedavno završila mogla razjasniti kuda točno prolazi granična crta.
– Mi imamo papire da smo u Hrvatskoj, ali Slovenci nas plaše da smo u Sloveniji. Ne bismo u Sloveniju, rođeni smo ovdje i tu želimo ostati. Jedino ako imaju neko drugo rješenje za nas, ako nam ponude bolje uvjete da nas prihvate… – dodaje Balog.
Njegov sin Josip Balog mlađi prisjeća se da su prije desetak godina dolazili novinari iz Slovenije i pokazivali karte prema kojima je Lončarevo dio Slovenije.
– Treba naći neko rješenje jer ako preuzmu teren, što će biti s nama? Ako je to po katastru njihovo, kako kažu, mili Bože, neka si uzmu, što mi tu možemo. Može nas se, ako treba, i humano preseliti na hrvatski teritorij, pa da nam plate.
Hvala Bogu, novca ima, tu je i Europska unija, pa neka nam kupe kuće. To će biti dobro i za našu integraciju u društvo jer više ne bismo živjeli u izdvojenom naselju kao sad. Ne želimo sukobe, mi smo ionako manjina. Smeta nam samo što se stalno nešto šuška, a nitko nam ne govori što je arbitraža odlučila – ističe Balog mlađi.
Prema nekim istraživanjima, Romi u Podturnu žive od 19. stoljeća. Tvrde da je Lončarevo, ili Matekovec, kako ga neki zovi, najstarije od 12 romskih naselja u Međimurju. Prvo naselje bilo je navodno na drugoj lokaciji, a na postojeću su se preselili zbog izlijevanja Mure. I na tom zemljištu često su bili poplavljivani.
Čiji smo?
– Sad imamo asfaltirane ceste i sad bi Slovenci, kad je sve uređeno, to preuzeli. A tko će nam to platiti? Kako su dozvolili da budemo građani Republike Hrvatske, ako su mislili da smo Slovenci? Pozivam sad javno da nam dođe netko reći čiji smo – kaže Balog mlađi.
Načelnik Podturna Perica Hajdarović nije čuo da bi Lončarevo bilo predmet arbitražnog postupka, kao ni župan Matija Posavec, a bivši načelnik Josip Lepen kaže da zemljište jest sporno i da postoji dvojni katastar, pa ga kao svoje vode i Hrvatska i Slovenija.
– To je zemljište kao neki džep. Ne znam što je sad s njime, ali mještani se, po meni, nemaju razloga bojati – umiruje Lepen.
