Mr. sc.Renata Marđetko je od 1. lipnja u okviru čakovečkog Doma zdravlja zaposlena kao koordinatorica palijativne skrbi u Međimurskoj županiji, a taj je posao do toga nadnevka radila u Gradu Zagrebu.
Nedavni boravak dr. Davida Olivera iz Velike Britanije, uglednog svjetskog stručnjaka na polju palijative, bila je prigoda za razgovor s mr.sc. Marđetko s jednim pitanjem – Kako funkcioniraju nove službe u palijativnoj skrbi u Međimurju?
– Palijativna skrb je briga za osobe koje bolju od neizlječivih i napredovalih bolesti i podrška njihovim obiteljima. Ovaj skup svjetskog uglednika na polju palijative imao je za cilj prezentirati kako funkcioniraju pojedine službe u zdravstvenom i socijalnom sustavu s novim službama koje nastaju, a to su specijalističke službe palijativne skrbi, mobilni bolnički timovi i bolnički timovi, istaknula je mr.sc. Marđetko.
Dodala je kako u svezi toga u Međimurju postoje nekoliko važnih karika koje unapređuju palijativu. Odnosi se to prije svega na mobilni tim, čijeg je ona koordinator,u Međimurju postoji bolnički i tim i vrlo važnu ulogu ima udruga ‘Pomoć neizlječivima’, važna je i posudionica ortopedskih i inih pomagala, sasvim dovoljno odrađenih koraka i sada slijedi daljnji razvoj mreže palijative na našim prostorima.
Pohvalila je Međimurje gdje je puno napravljeno u lokalnoj sredini u kojoj ljudi sami shvaćaju što je palijativna skrb pa onda i znaju kako pomoć potražiti. Lokalna samouprava u Međimurju, predvođena Međimurskom županijom, je pružila suradničku ruku palijativi, a raduje što su u tu uključeni građani ponaosob na način što posudionici poklanjaju pomagala koja su veoma bitna.
Prema njezinim riječima u Međimurju je sustav palijativne skrbi već toliko uhodan da potrebiti veoma lako pronalaze pomoć, a ona se ne odnosi samo na bolesnike već i na obitelji iz kojih bolesnici dolaze.
Na upit, koliko je takvih ljudi u Međimurju, rekla je kako se momentalno brojka ne zna, no da se razvija kompjuterski program koji će brojiti palijative bolesnike, no od ‘oka’ može reći da u Međimurju takvu pomoć treba par u ovo vrijeme imati i konkretne brojke.
Koji stručnjaci nedostaju da bi palijativna skrb bila kompletirana?
– Socijalni radnici i psiholozi pri čemu je važna i edukacija profesionalaca koji još uvijek ne razgovaraju dovoljno s pacijentima i njihovim obiteljima o kraju života jer u Međimurju se o tome previše ne govori, a ljudi bi trebali pričati o tome. Samo i mi profesionalci morali bi više učiti kako to raditi – rekla je naša sugovornica, neizostavno dodavši kako u Međimurju postoji priličan broj volontera u palijativi, a koji uopće nisu zdravstveni radnici, a uključili su se u pomoć profesionalcima jer su u svojoj sredini imali palijativne bolesnike.
Oni su ti koji poklanjaju stvari svojih najmilijih, a koji više nisu među živima, ali oni su i ti koji nerijetko organiziraju neke aktivnosti Udruge.
