Još uvijek su rijetki, poput našeg sugovornika, koji se odlučuju na studije vezane uz plavu morsku pučinu – pomorstvo. Jedan od takvih je mladić međimurske ravni koji se je okrenuo zovu mora.
To možda i ne čudi kada znamo nemiran duh njegova najstarijeg brata Tomislava (28) koji je sasvim slučajno u travnju 2011. “upao” na intervju u Sloveniji za posadu američkih putničkih brodova, da bi već sredinom kolovoza krenuo na put dug 8 mjeseci s vrlo skromnim znanjem engleskog jezika i s nekoliko stotina dolara u džepu da bi s godinama postao vozač američkih filmskih zvijezdi jer je u čakovečkom TIOŠ-u stekao zvanje profesionalnog vozača.
Naš sugovornik je Andrej Trstenjak iz Belice, student Pomorskog fakulteta u Rijeci.
– Pri završetku sam druge godine diplomskog studija, smjer Tehnologija iorganizacija prometa – kaže o sebi i dodaje: – Nemali broj ljudi pitalo me što točno studiram. Odgovor je vrlo jednostavan – promet! Općenito, promet, ali se najviše baziram na pomorski promet, naravno. Uz to, poveznice jesu prijevoz (transport), logistika, informacijske tehnologije i komunikacije vezane uz te pojmove – pojasnio je i dodao kako je srednju Ekonomsku i trgovačku školu završio u Čakovcu, smjer komercijalist.
Odluka za upis na Pomorski fakultet je ‘pala’
– Odlučio sam upisati Pomorski fakultet jer je vrlo zanimljiv i poučan, što je doznao tek kasnije, iznimno je prestižan, ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu. Nakon srednje škole, cijeli smisao oko pomorstva bio mi je potpuno nepoznat.
Vratio se u razgovoru na brata Tomislava koji je proveo neko vrijeme na brodu za kružna putovanja i proputovao veliki broj zemalja te ga tako zainteresirao oko brodova i luka. – Začuđujuća je sama pomisao na kapacitete današnjih brodova, odnosno da oni najveći imaju sposobnost odjednom, ovisno o svojoj vrsti, prevesti tisuće osoba, desetke tisuća kontejnera, stotine tisuća tona raznovrsnog tereta, milijune litara sirove nafte, stotine tisuća kubika plina…
Vratimo se na početak studija?
– Na početku studiranja bilo mi je dosta stvari nepoznato, kako na ‘faksu’, tako i u gradu te u nekim ostalim situacijama. S druge strane, kako sam istraživao grad i pritom upoznavao kolege s ‘faksa’, a i ostale ljude, bilo mi je vrlo zanimljivo i uzbudljivo. Mislim da takav osjećaj ima većina studenata koja dolaze studirati u neki drug, veći grad, ali vrlo brzo upoznaju mjesto te se prilagode situaciji.
Kako na ‘faksu’ nisam znao nijednu osobu, početak mi je bio vrlo težak. Međutim, nakon prve fešte, brucošijade, gotovo svi na godini međusobno smo se upoznali i kasnije si pomagali u učenju. Kako je vrijeme odmicalo, ispiti su se zaredali te se trebalo uhvatiti knjige, točnije skripte, kako mi studenti popularno nazivamo “papire s kojih učimo”.
Međimurci na Pomorskom fakultetu?
– Nekoliko stotina Međimuraca studira u Rijeci, međutim na Pomorskom fakultetu taj broj je iznimno mali, ali ima nas i čuje nas se, što je vrlo bitno. Osim mene, tu su još Ana-Maria Đurić, Ružica Kren, Nikolina Pahek, Dario Bogomolec, Ivan Hajdinjak, Kruno Trupković i Luka Kozar. Razlozi upisa su raznoliki, no glavni je razlog bio to da smo htjeli nešto što je potpuno drugačije, novo i nepoznato za nas s kopna.
Ili je to, jednostavno, skrivena ljubav prema moru koju još sami nismo otkrili. Iako se ostali često šale na naš račun, ponosni smo što smo Međimurci te uvijek kada se sretnemo popričamo međusobno o našim obavezama, budućim karijerama, ali i nekim ostalim stvarima.
Samo studiranje?
– Sveukupno, na “faksu” postoji pet smjerova. Osim “mojeg” tu su još “logistički” koji je vrlo sličan, te “nautički”, “brodostrojarski” i “elektronički”. Za posljednja tri smjera budućnost se, uglavnom, nalazi na brodu. Je li to na zapovjedničkom mostu, u strojarnici broda ili rad na elektro-radio-komunikacijama, ovisi za koji smjer je student specijaliziran. Da bi se studente što bolje pripremilo za obavljanje poslova koji ih čekaju, na fakultetu postoje simulatori koji upriličavaju posao pomorca te oni služe za vježbu studenata i izobrazbu pomoraca prije njihovog ukrcaja na brod.
Iako nije moje polje, osobno sam “upravljao” brodom nekoliko puta i prilično me se dojmilo. Osim simulatora koji se tiču navigacije i sigurnosti, tu su još i simulatori za brodsko strojarstvo i energetiku, te pomorske komunikacije (ECDIS, GNSS, DPS, GMDSS, SATCOM …). Svrha je ovih simulatora naučiti studente rukovoditi opremom koja služi za komuniciranje s ostalim brodovima i obalnim jedinicama za normalnu plovidbu te kako bi, u slučaju nesreće na moru, mogli pozvati obalnu stražu i ostale brodove u pomoć.
Uz simulatore, na fakultetu postoje i specijalizirane učionice koje pomažu studentima u njihovoj pripremi za ispit. Kako je Rijeka lučki grad, često puta nastavno osoblje vodi studente na lučke terminale i brodove da bi iz “prve ruke” uvidjeli kako izgledaju sami terminali te komponente brodova. Prije ukrcaja na brod, “nautičari” moraju obaviti i plovidbenu praksu na školskom brodu, što je za njih vrlo poučno i interesantno. Sve to su razlozi što danas najvećim brodovima svijeta plove upravo pomorci sa stečenom diplomom Pomorskog fakulteta u Rijeci.
Kako studenti, zapravo, čine kvalitetu fakulteta, profesori i ostalo nastavno osoblje najviše su zaslužni što je to tako zbog njihovog truda i napora prema nama studentima. Osim fakultativnih obaveza, postoje tu još i razne studentske aktivnosti koje studentima mogu ići u prilog i/ili kroz kojih se zabavljamo. Tako postoje; Studentski zbor koji se brine za dobrobit studenata, mogućnost studiranja na nekom fakultetu u Europi, Dan karijera, Dan otvorenih vrata, Veslačka udruga koja organizira međunarodne regate, ali tu su i ostala sportska natjecanja među fakultetima, organiziraju se razne zabave za studente i nastavno osoblje i drugo.
Rijeka – studentski grad?
– Mogu reći da je Rijeka odličan grad za studiranje. Cijene stanova su prihvatljive, kao i troškovi režija i hrane (obrok od nekoliko kuna), no tu su i novoizgrađeni studentski domovi, postoji mogućnost rada preko student servisa, javni prijevoz je jeftin, ljudi su pristupačni… Glavna prednost studiranja u mjestu udaljenom od prebivališta jest neovisnost od roditelja. Za nekoga je to problem, ali kad-tad osoba mora sama stati na noge te mislim da je upravo ovo najbolja prilika za to.
Budućnost?
– Nakon završetka studija, bez velike stanke, htio bih početi graditi svoju poslovnu karijeru, no vjerujem kako za moje obrazovanje ima još puno mjesta te ću to ubuduće nastojati nadopunjavati. Nekoliko je mogućnosti sa stečenom diplomom ovog smjera, a to su: luke (pomorske, riječne, zračne), lučke uprave, lučke kapetanije, pomorske agencije, robno-distribucijski centri, logističke kuće i ostale tvrtke koje se bave poslovima prijevoza robe i/ili ljudi u svim granama prometa raznim prijevoznim sredstvima, posredovanjem i organiziranjem cijelog procesa prijevoza, logističkih rješenja, te tvrtke koje se bave informacijsko-komunikacijskim tehnologijama i dr.
Ostali studenti su na početnim godinama studija te imaju vremena za razmišljanje o budućim karijerama, no kako je pisano prije, za njih postoji svijetla budućnost na brodu. Često pomorci biraju teretne brodove zbog određenih uvjeta koje oni pružaju, no postoje tu i putnički brodovi koji također nisu rijetkost kod ukrcaja. Naravno, nije samo more njihova budućnost. Tu su i tvrtke koje se bave građevinskim, istraživačkim, projektnim i sličnim poslovima, te naravno, brodogradilišta.
Sajam transporta i logistike. Riječ, dvije o tome?
– Nedavno, Fakultet nam je dao veliku potporu u našem posjetu Sajmu transporta i logistike, koji je ujedno i najveći takav događaj na svijetu. Sajam se održava svake dvije godine u njemačkom gradu Münchenu. Iako je Sajam svjetski poznat i priznat, u Hrvatskoj je mali broj ljudi s njime upoznat. Preko 50.000 posjetitelja u četiri dana, više od 2.000 poslovnih subjekata koji se bave poslovima prijevoza robe i/ili ljudi, posredovanjem i organiziranjem cijelog procesa prijevoza, logističkih rješenja, ali i tvrtke koje se bave informacijsko-komunikacijskim tehnologijama sudjelovalo je na Sajmu.
Tu su se mogle čuti informacije o tim tvrtkama i njihovim inovacijama te budućim pravcima djelatnosti. Svaka tvrtka imala je svoj izložbeni prostor na kojem je izlagala svoje usluge i gdje su njihovi poslovni partneri i potencijalni poslovni partneri razgovarali o njihovom međusobnom i mogućem poslovanju. Nadalje, svakom “štandu” mogla je pristupiti bilo koja osoba kako bi pridobila informacije o tome čime se pojedini subjekt bavi te njihov djelokrug poslovanja i drugo.
Uz to, redovito su se održavali konferencijski programi predvođeni stručnjacima iz polja prometa, prijevoza, logistike i drugog. Ovakav događaj izuzetno je korisne naravi za tvrtke, društva i sve osobe koje se nalaze u ovoj vrsti zanimanja.
I dok je Andrej još uvijek na kopnu, ne dvojimo da neće već sutra biti poput brata, ali ovoga puta Međimurca, visoko školovanog pomorca.
