Riječi u jednoj pjesmi Dražena Žanka kažu’…raselit ih treba da ih manje ima, nisu tu ni bili….’, a upravo se to događa Hrvatima, ali ne jučer ili danas, nego otkako su postali sluge ili živjeli pod tuđinskom vlašću. Nije niti današnja ne tuđinska. Ili, nije sto posto Hrvatska.
Raseljavana i iseljavanja je i Međimurska Hrvatska u razne krajeve, gdje je u većini i ostajala, poprimajući život, običaje i kulturu sredine u kojoj se nastanila. I mijenjala je ime svoje (Dragutin u Dragan, Stjepan u Štefan, Marija u Muri, Anđela u Anđelina….), i hrani je naziv mijenjala (pečena jaja u kajganu, grah u pasulj, kruh u hleb) i još puno toga i tako se odnarodila.
Hvala Bogu bilo je i obrnutih primjera, kada je Međimurska Hrvatska krstila okolinu u koju je dolazila, pak su njihovi novi susjedi i domaćini govorili barem djelomice međimurskim jezikom.
Tako imamo U Baranji i Slavoniji po nekoliko sela gdje se govori ili barem dobro razumije međimurski jezik, ima dijelova Zagreba, ali i otoka paga gdje se od domaćina čuju međimurske riječi. Špricer ili gemišt, zlevanjka, puterkraflin, prezvušt, čurke, ranjgla, šlape, pimpek i još puno riječi,premda i ove ‘vlečeju na švapski’, ali u Međimurju ustaljeni.
No, primjer Dragutina Novaka, rođenog Zagrepčanca ili kako on kaže rođenog Agramera je poseban, a on sam kaže kako to izgleda i kako nije postao Dragan ili Karlo nego Dragec ili Drago.
– Ja sam rođen i odrastao u Zagrebu i rođeni sam, autohtoni Agramer, pazite Agramer, a ne Zagrepčanin, a roditelji su mi iz Međimurja. Majka iz Štrukovca, a otac i Donjeg Koncovčaka i oni su se doselili u Zagreb i tamo mene začeli i rodili. I moja supruga je Međimurka iz Čukovca, ali smo se upoznali i oženili u Zagrebu. Pravi Agrameri, ali ja oduvijek i uvijek govorim i predstavljam se kao Međimurec.
Godinama sam kao inženjer kemije radio u OKI-ju ali svi su me zvali Međimurec, gdje sam dolazio, boravio i bivao bio sam u srcu čvrst i snažan Međimurec. Kad je netko došao tražiti gospona Dragutina Novaka, tajnica ili kolege su rekli: A Međimurca, samo malo?!
Uvijek ponosan na malo Međimurje, velikog srca. Tako je i danas i bude dok mi srce kuca, kaže Dragutin Novak, koji svaki slobodni trenutak provodi u Donjem Koncovčaku i koji žali što iz Agrama nestaje gospodski, purgerski, agramerski govor i ponašanje, pak je Zagreb, a njegov Agram sve sličniji Splitu, Mostaru, Osijeku, Sarajevu…., na njegovu žalost. I našu, jer i u Čakovcu se sve manje čuje domaći međimurski i gradski govor.
