Samo trideset pet godina nakon otvaranja željezničkog prometa na lokomotivsku vuču na svijetu u Engleskoj godine 1825., Kotoriba je kao prvo mjesto u Hrvatskoj dobila željezničku prugu i to na današnji dan 24. travnja 1860.
Pruga je povezivala Veliku Kanižu u Mađarskoj s Pragerskim u Sloveniji, a kroz Hrvatsku je od Kotoribe, preko Čakovca do Macina prolazila u dužini od 41 km. Radovi su započeli početkom 1857. godine, a najteži objekti na trasi bili su most kod Kotoribe i Ptuja, te drenaža terena uz dravsku obalu kod Ormoža. Tračnice su bile dopremljene čak iz Engleske.
U Hrvatskoj je gradnja pruge bila praćena velikim zanimanjem, a tisak je Čakovcu proricao veliku budućnost, koja “će dati ime svietu o Čakovcu samom i nam Hervatom u područje kojeg spada”. Gradnja pruge napredovala je tako dobro da je završena godinu dana i osam mjeseci prije roka. Pruga je službeno otvorena 24. travnja 1860, ali su prvi vlakovi počeli prometati tek sedam dana kasnije, 1. svibnja.
Prema jednom službenom izvješću od 30. studenoga 1860, dužina pruge od Štajerske granice do Mure iznosi 6 milja i na pruzi postoje ove postaje: Čakovec, Donji Kraljevec i Kotoriba, dnevno prometuju dva mješovita vlaka u oba smjera. Promet putnika nije velik, ali je zato promet robe i plodina velik, a on će se još više razviti kada bude predana prometu pruga od Velike Kaniže do Budimpešte. Tako je proradila prva željeznička pruga u Hrvatskoj, koja je prolazila tek njezinim perifernim, najsjevernijim dijelom.
Gradnjom pruge Kotoriba je dobila veću važnost, jer je odsada prema njoj naginjalo veliko područje od Koprivnice, Đurđevca i Virovitice. Iako je za Kotoribu pruga značila mnogo, ona ipak nije Međimurje povezala sa Zagrebom, središtem Hrvatske, nego s Velikom Kani-žom, Mariborom, Ljubljanom i Trstom, Grazom i Bečom, dok je Zagreb prugu dobio od Zidanog Mosta tek 1862. Pruga od Velike Kaniže do Budimpešte otvorena je 1. travnja 1861.
Tako je Budimpešta dobila vezu s morem u Trstu, pa je Trst bio Budimpešti 17 km bliži nego Beču. Planovi o tome da se Kotoriba željezničkom prugom preko Kaki-nje na desnoj obali Mure poveže s Legradom i njegovim brodskim pristaništem na Dravi nikad nisu ostvareni, iako se trasa te pruge već počela graditi.