Ivan Plačko je diplomirani informatičar i inženjer tekstilno-mehaničke tehnologije iz Kotoribe koji danas vodi Tehnološko-inovacijski centar Međimurje, vrlo važan za gospodarski razvoj Međimurja. U svome se radnom danu susreće s iznimnim pojedincima, ponajviše iz područja IT-a te im pomaže njihovu poduzetničku ideju pretvoriti u stvarnost, a jednako predano radi i s učenicima i studentima u kojima vidi budućnost. Već je jedan razgovor s njim bio dovoljan kako bismo se uvjerili u njegovu stručnost, ali i ljubav prema životu u kojem uživa sa svojom malom obitelji.
Željeni studij kroatistike zamijenio FOI-om
Iako njegov prvotni odabir karijere nije vodio u područje kojim se danas bavi, čini se da je sudbina na najbolji mogući način uplela svoje prste i dovela ga do današnje pozicije. Naime, nakon završene Elektrostrojarske škole u Varaždinu i stjecanja zvanja tehničara za računalstvo, zbog ljubavi prema knjigama Ivan je želio studirati hrvatski jezik i književnost.
Kako nije ostvario uvjete za upis tog studija, upisao je Tekstilno-tehnološki fakultet u Varaždinu, no već je u vrijeme studija uvidio propadanje tekstilnog sektora u Hrvatskoj. Zato je odlučio promijeniti smjer karijere.
– Radnici i inženjeri s kojima sam se susretao u tvornicama na praktičnom dijelu studiranja nedvosmisleno su govorili neka bježim od tekstila. Nakon određenog razdoblja promišljanja procijenio sam da imam dosta volje i elana za započeti novi studij koji daje bolje početne pozicije za razvoj karijere. Odmah po apsolviranju na TTF-u upisao sam prvu godinu FOI-a, smjer Informacijski sustavi i, uz jedan i pol priznati ispit, krenuo ispočetka, prisjeća se Ivan.
U svemu tome imao je punu podršku roditelja pa se tako s jednom diplomom u džepu ponovno našao u studentskim klupama i ne krije da je to bilo vrlo zahtjevno razdoblje, no uspio je. Jedino za čime žali iz doba svojih studentskih dana jest to što u to vrijeme studentima nije bio dostupan toliki broj programa studentskih razmjena kao danas.
Od školske katedre do REDEA-e
Ivan je još kao apsolvent FOI-a neko vrijeme radio kao učitelj informatike u OŠ Jože Horvata u Kotoribi, gdje se našao u zbornici upravo s onim učiteljima koji su nekoć i njemu predavali. To je razdoblje nastajao iskoristiti kako bi učenicima ukazao na važnost informatičke pismenosti, no primjećuje da se od toga vremena pa sve do danas u školama malo toga promijenilo po pitanju informatike.
– Više od 20 godina po tom se pitanju nije promijenilo gotovo ništa, dok su promjene u svijetu išle nezamislivim tempom. Reforma školstva je nužna, kritična i potrebna, isto kao što je nužna i promjena stavova značajnog dijela stanovništva i donositelja odluka. Snažno podržavam sve inicijative koje na znanstveno utemeljenim osnovama predlažu konkretne akcije koje će našu djecu i mlade osnažiti potrebnim znanjima i vještinama, ističe Ivan.
Daljnji put karijere odveo ga je iz škole u REDEA-u. Naime, još i prije nego što je diplomirao, Ivan je bio aktivan član zajednice pa je, između ostaloga, radio na pripremi projekata za Općinu Kotoriba i neke druge klijente te se imao prilike upoznati s REDEA-om koja je već tada slovila kao agencija koja zna svoj posao.
– Kad se proširio opseg posla u REDEA-i, tražili su nove suradnike. Javio sam se na javni natječaj, prošao testiranja i počeo raditi kao pripravnik u Odjelu za podršku gospodarstvu. Iako nisam promijenio puno poduzeća, mogu reći da sam u REDEA-i imao prilike steći puno iskustva kroz rad na projektima i strateškim dokumentima iz područja poduzetništva, infrastrukture, školstva, civilnog društva, kulture, informacijskih tehnologija, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije i regionalnog razvoja u najširem smislu, kaže Ivan.
Jedan od začetnika Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje
Sličnim, no nešto fokusiranijim poslom bavi se i sada kao direktor Tehnološko-inovacijskog centra Međimurja, čiji je jedan od začetnika.
– Uz još neke ključne ljude, prije svega Matiju Derka, tadašnjeg direktora REDEA-e i Sandre Polanec Marinović, sadašnje direktorice REDEA-e, radio sam na projektu pokretanja Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje od samih početaka. Preduvjeti za TICM su stvoreni 2007. godine kad je Skupština Međimurske županije podržala inicijativu tadašnjeg župana Josipa Posavca i odlučila na prostoru bivše vojarne Nikola Zrinski u Čakovcu, koji je tada postao vlasništvo Županije, koncentrirati institucije važne za budući razvoj Međimurja, pojašnjava nam Ivan.
Godine 2009. BICRO je provodio program ulaganja u tehnologijsku infrastrukturu za koji je Ivanov tim pripremio projekt pokretanja TICM-a vrijednosti 23 milijuna kuna. Projekt je odobren, a TICM je u početku bio odjel unutar REDEA-e, sve dok se 2011. nije izdvojio kao zasebno poduzeće, a Ivan je ubrzo postao njegov direktor.
– Natječaj za direktora je proveden 2012. godine te sam odabran za direktora za poslovni razvoj na četverogodišnji mandat. Nakon isteka prvog mandata i provedenog javnog natječaja, lani sam imenovan na novi četverogodišnji mandat na mjestu direktora TICM-a, govori Ivan.
Međimurski predani rad stvara uspješne pojedince
TICM je danas postao iznimno važan za razvoj Međimurja i njegovih stanovnika. Riječ je o poduzetničkom inkubatoru koji poduzetnicima olakšava početak i prvih nekoliko godina poslovanja. No, prije svega, tamošnjim je djelatnicima jasno da se budući poduzetnici stvaraju već u školskim klupama pa zato aktivno sudjeluju u promociji tzv. STEM-a.
Također, organiziraju u brojne edukacije i radionice, a trenutno je aktualna konferencija o web tehnologijama Weblica 2017. koju po treći put organiziraju u suradnji s partnerima, a održat će se 13. svibnja.
Ovakav pristup i rad, prepoznat i na nacionalnoj razini, zaintrigirao je brojne klijente, a članovi TICM-a svakodnevno rade na tome da usluge koje nude budu što kvalitetnije. Upravo zato TICM danas broji 27 poduzeća i više od 80 ljudi, prije svega iz IT sektora i to je glavni magnet za privlačenje novih.
Ipak, Ivan priznaje kako smatra da stanje u hrvatskom poduzetništvu nije najbolje, no napominje da pritom treba to sagledati u širom kontekstu društva i implicitnih vrijednosti koje ono ima. Smatra da itekako u Hrvatskoj postoji veliki potencijal, no Međimurje mu je posebno drago.
– Vjerojatno sam subjektivan i lokal-patriot, ali Međimurje smatram ponešto posebnim u hrvatskom kontekstu. Ovdje postoji tradicija teškog rada i podrazumijeva se da zarada dolazi kao rezultat dugotrajnog odricanja i ulaganja. Treba pojačati iskorak prema novim tehnologijama koje omogućuju veću dodanu vrijednost i posljedično veće plaće. Da bi se to napravilo, trebaju nam vrhunski stručnjaci, a to ćemo dobiti jedino smislenim obrazovanjem, govori nam Ivan.
Uživa u radu za svoj kraj
Dakako, ni u ovom poslu stresne situacije ne izostaju, no Ivan i tada nastoji izvući maksimum iz njih.
– Najteži su trenuci kad nekom od inkubiranih poduzeća ne ide kao što je bilo planirano. Naime, poduzetništvo je rizična aktivnost i neuspjeh je realna opcija koliko god mi mislili pozitivno. Neki od naših inkubiranih susreli su se s nepremostivim preprekama u poslovanju i tad nastaju najteže situacije. U takvim situacijama se trudimo održati kvalitetne odnose i pomoći im u pronalaženju novog posla ili u novom početku.
Kvalitetan, sposoban i prijateljski tim koji ga okružuje svakako mu pomaže u tome, a svaka povratna informacija ljudi zbog kojih uopće i rade, kao i konstruktivna kritika kolega sustručnjaka, vjetar su mu u leđa u svakodnevnom radu.
Iza njega su već brojni uspješno provedeni projekti i odrađeni poslovi, koji su u proteklih sedam godina od TICM-a stvorili ustanovu od iznimne važnosti za Međimurje, pa i šire. Ivan je ponosan na svaki dio rada svog tima i zahvalan na poslu koji radi.
– Najvećim uspjehom smatram što sam se našao u poziciji raditi nešto pozitivno za razvoj svojeg kraja i što sam u prilici stalno učiti i primjenjivati stečena znanja u praksi. Na taj način svaki dan na poslu je dobro uložen, a izazovi s kojima se svi susrećemo lakše se nadvladaju, iskren je naš sugovornik.
Opuštanje uz sport, čitanje i glazbu
Uz ispunjene radne dane ipak pronalazi i vrijeme za opuštanje. U fokusu njegovog privatnog života su supruga Tatjana i kći Mura, a kada mu se god pruži prilika, Ivan voli izdvojiti vrijeme i za neki od svojih hobija.
– Trenutno se bavim trčanjem, a najdraže su mi duže pruge van asfalta, krosevi, trailovi, ultramaratoni i slično. Brdski biciklizam mi je isto užitak i tu volim nastupiti na ponekoj maratonskoj utrci. Također i planinarim, uređujem okućnice, član sam Speleološke udruge ‘Međimurje’, čitam publicistiku, klasike i povijesne knjige. Već 25 godina sviram bubnjeve, a zadnjih sedam godina aktivan sam u čakovečkom post dub bendu Waitapu. U lipnju nam izlazi LP naziva Hortus te nas tijekom ljeta čekaju nastupi na nekoliko kvalitetnih festivala. Ponekad s nostalgijom razmišljam o vremenima kad mi je znalo biti dosadno, govori nam Ivan kroz smijeh.
Iako ne zna kako će njegova karijera izgledati za koje desetljeće, sada je siguran da želi ostati upravo ovdje gdje jest.
– Imamo još puno posla za odraditi kako bi realizirali puni potencijal TICM-a. Za to nam je potrebno još sigurno par godina koje mislim provesti ovdje. Bez obzira na to kojim me putem odvede daljnji razvoj karijere, želja mi je ostati u Međimurju ili barem ostati usko povezan s rodnim krajem, zaključuje Ivan.
Kamo ga god put odvede, sigurni smo da ćemo o njemu još mnogo čuti.