– Tada, u doba naših baka i prabaka, davno, između dva svjetska rata, nije bilo igračaka, automobila, televizije, slatkiša, pa čak niti bicikala. Djeca su se igrala na prašnjavom putu ili su bosa čuvala stoku na pašnjacima koji su kao i dvorišta, obrasli sagom niskih, uz tlo polegnutih listića sa sitnom malenim cvjetićima.
Napisala je to etnologinja i glazbenica Lidija Bajuk u predgovoru knjižice ‘Lončeki – dječje igre između dva Svjetska rata’ autorice i urednice Marije Vuk, umirovljene profesorice geografije. Odlučila je ukoričiti igre koje joj je opisala majka Đurđica Kolonić, rođena 1925. u Donjem Hrašćanu. Bilo je to vrijeme kad su se djeca igrala uz pomoć onoga što su pronašli u prirodi, od drvenih štapova do kamenčića.
– Tada je nekoliko obitelji živjelo u jednom dvorištu s puno djece. Bilo je svađa, natjeravanja, ali i puno igranja, smijeha, radosti, pjesama i zvuka tamburice. Sve su ove igre većinom zaboravljene ili se igraju pod drugim nazivima i verzijama – kaže M. Vuk.
Opisne su igre ‘del del, duda’, količekovanje, kotlekovanje, kruheli, lončeki, pilčekovanje, pockanje na mostele i rosice, špiljanje, štukuki…
Činkanje je igra za više igrača. Povuče se crta s koje se bacaju gumbi različitih boja i veličina. Igrači redom odabiru svoj gumb i ‘čvrkanjem’ prstima nastoje pogoditi tuđi. Onaj koji pogode, njihov je, a tko ih skupi najviše, taj pobjeđuje.
Lončeki su igra za skupinu djece. Brojalicom se izabere jedan igrač koji počinje prvi glumiti trgovca. Igrači (lončeki) se poredaju u krug i čuče, a iza svakog od njih stoji po jedan igrač koji drži ruku na njihovoj glavi. Igrač trgovac dolazi do jednog od lončaeka i pita ga, pljesnuvši o dlan: ‘Kuma, pošto lonec?’ Igrač koji stoji iza lončeka pruži mu ruku i veli: ‘Pet po šest, baš ti ga ne prodam niti za sto litri vina!’.
Dok to izgovara, trgovac i igrač lupe se dlanom o dlan i potrče jedan nasuprot drugome u krug. Onaj koji prvi dotrči do lončeka i stavi mu ruku na glavu, pobjeđuje, a onaj drugi postaje trgovac i nastavlja igru. Za igru varjatori potrebni su lopta (laboda) i štap (bota). Jedan igrač baca loptu u zrak, a drugi je pokušava udariti štapom. Pobjednik je onaj tko najviše puta u određenom broju bacanja štapom udari loptu.
