Peti dan nakon što joj je tragično u prometnoj nesreći stradao sin Mihael, na središćanskom groblju kod njegovog groba kratko smo porazgovarali s njegovom majkom Ružicom Dolović.
>>> TUGA Mihael Dolović (20) druga je žrtva na cestama Međimurja
Povod je u prvom redu saznanje kako je majka srce svojeg preminulog sina darovala za potrebe drugog čovjeka koji je čekao (trebao) transplantaciju. I premda se majčini osjećaji u ovakvim trenucima teško mogu nazvati mirnijima, ipak je nekoliko dana poslije određeni mir u njezinom srcu.
– Nikako ne mogu kazati kako sam sretna, jer sretan ne možeš biti kada izgubiš dijete, ali sam ispunjena određenim zadovoljstvom i mirom jer znam kako sin moj doslovno nije mrtav, već živi u tijelu drugog čovjeka, koji pak svojim življenjem usrećuje druge.
I u trenutku tragedije kakvu nikome ne želim, promišljala sam da na ovaj način nekome pomognem i ujedno dio sebe stavim u službu dobrote i humanosti.
Ako ću još nekoga potaknuti na ovakav čin, onda ću biti još mirnija, jer život ide dalje unatoč fizičkoj smrti drage osobe, rekla nam je Ružica Dolović, poravnavajući bijele cvjetove koje nemirni proljetni vjetar okreće i tako šalje signale kako Mihael uistinu živi, ne tijelom čitavim, ali srcem mladenačkim u tuđem tijelu, čovjeka koji će moći u svom životu činiti dobra dijela i koristi, koji su Mihaelu sudbinom i trenutkom nesreće uskraćene.
A svi dobro znamo kako srce nije kamen i ne premješta se bujicom, nečijom snagom, nego činom dobrote i humanosti kakav je bio u Ružičinom srcu koje je u trenucima boli sinovljevo srce podarila.
