Nikola Poljak (35) mladi je znanstvenik koji je djetinjstvo proveo u Čakovcu i Prelogu, a danas živi i radi u Zagrebu. Docent je na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Također se bavi eksperimentalnim istraživanjima u fizici elementarnih čestica radom na eksperimentima na CERNu u Švicarskoj, edukacijskom fizikom, a ujedno je i voditelj sekcije za popularizaciju fizike pri Hrvatskom fizikalnom društvu.
U znanstvenoj zajednici iznimno je cijenjen i uspješan, a šira javnost zapazila ga je kada je 2015. godine sa svojim kvocijentom inteligencije 183 ušao među 30 najinteligentnijih ljudi na svijetu. Unatoč svim uspjesima, ostao je prizemljena osoba koja najviše od svega uživa u vremenu provedenim sa svojom suprugom i kćeri Geom, putovanjima, fotografiranju i partiji šaha.
U fizici prepoznao svoj put
Odabir fizike kao njegove buduće karijere nametnuo se sam po sebi nakon završenog školovanja u Gimnaziji Josipa Slavenskog u Čakovcu pa je svoje studentske dane provodio na zagrebačkom PMF-u.
– Fizika mi se oduvijek sviđala, zajedno s matematikom. Studij fizike bio mi je nekako zanimljiviji jer se fizika više bavi primijenjenim stvarima, a ipak je temeljna znanost. Iako sam u početku naginjao teorijskoj fizici, a taj sam smjer i završio, na kraju mi se više dopao eksperimentalni rad jer kroz njega se ponekad mogu odmah vidjeti rezultati koji znaju biti i primjenjivi u svakodnevnom životu – pojašnjava nam Nikola.
Na studiju je nizao odlične rezultate, a kako sam kaže, studentski dani prošli su mu vrlo brzo. Imao je dovoljno vremena za bavljenje sportom i druženja s prijateljima, ali i za prve poslove eksperimentalnog fizičara koje je dobio na MAMI ciklotronu u Mainzu i na Brookhaven National Laboratory u SAD-u, još kao preddiplomski student.
Rad s najboljim znanstvenicima svijeta
Upis doktorskog studija, a kasnije i postdoktorskog bio je jedini logični nastavak karijere s obzirom na ovakve rezultate, a Nikola je imao prilike raditi s ponajboljim znanstvenicima u Sjedinjenim Američkim Državama i Nizozemskoj.
– Doktorski studij upisao sam u Zagrebu, no izrađivao sam ga u New Yorku. Naime, tamo postoje mogućnosti za istraživanja kakva kod nas nisu moguća. Bavio sam se izučavanjem jednog svojstva protona koje se zove spin, a za takvo izučavanje potreban je poseban tip ubrzivača čestica i detektora – govori nam Nikola.
Rad na elementarnim česticama i izradi detektora nastavio je i na postdoktorskom studij kao suradnik na CERNovom ubrzivaču. U Nizozemskoj se bavio razvojem novih detektorskih sustava za CERN, što je kasnije nastavio na Institutu Ruđer Bošković i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, gdje radi i danas.
Povratak u Hrvatsku
Nakon ovakvih inozemnih uspjeha Nikola se često susreće s pitanjem zašto se vratio u Hrvatsku.
– Volim se baviti i nastavom, tj. podučavanjem i popularizacijom znanosti. U Hrvatskoj mi se ukazala prilika da se zaposlim kao docent, koju sam i prihvatio. Moj tip rada, koji se radi na detektorima kao što su oni na CERNu, jednako se obavlja u cijelom svijetu, pa i u Hrvatskoj. Podrazumijeva se da se dio vremena mora provesti na eksperimentu, no sve naknadne radnje kao što su razvoj instrumenata ili analiza podataka lako se rade bilo gdje – kaže Nikola.
S obzirom da je dobar dio svoje karijere proveo na dva različita kontinenta, može usporediti pristup znanosti u Hrvatskoj i inozemstvu. Hrvatska bitno manje sredstava ulaže u obrazovanje i znanost od drugih europskih i svjetskih država u kojima je Nikola živio i radio, a da bi se promijenio takav pristup, potrebno je pokazati javnosti koliko značenje znanost ima za svakodnevni život.
– Na više se primjera može pokazati da napredak u fizici doprinosi svakodnevnom životu. Npr. kad je otkriven laser, smatrao se zanimljivom posljedicom teorije, no nije bilo jasno čemu bi služio. Danas se laseri koriste u razne svrhe i gotovo je nemoguće zamisliti rješenja za niz problema bez njih. U svijetu se više novaca ulaže u znanost, pa su zato i instituti i fakulteti često tamo uspješniji, a i privlače strance – iskren je Nikola.
Znanstvena istraživanja i predavačka uloga idu ruku pod ruku
Svoj doprinos znanosti ovaj talentirani i marljiv znanstvenik dao je izučavanjem porijekla jednog svojstva elementarnih čestica koje se naziva spin. Porijeklo tog svojstva svojevrsna je zagonetka koja se pokušava raspetljati oko 30-40 godina, no, kako kaže Nikola, polako napreduje. Nakon doktorata je krenuo s radom na CERNu, gdje se bavi izučavanjem kvarkovsko-gluonske plazme što je, pojašnjava nam Nikola, stanje materije koje je postojalo netom nakon nastanka Svemira.
Njegov dan ispunjen je i razvojem instrumentacije i edukacijskom fizikom, a posebnu pažnju pridaje radu sa svojim studentima kod kojih nastoji razvijati kritičko mišljenje.
– Na predavanjima nastojim održati prijateljsku atmosferu, u kojoj ne bi smjelo biti straha od ikakvih pitanja ili komentara. Studentima dajem grupne seminarske zadatke za nagradne bodove, a pokušavam ih motivirati i pitanjima koja zajedno rješavaju. Nemoguće je svakome održati pažnju ili interes, no ako se to uspije napraviti za većinu studenata, već je velik uspjeh – kaže Nikola.
Radni su mu dani dupkom popunjeni predavanjima, konzultacijama, znanstvenim radom, odsječkim obavezama i slično.
– Također sam i organizator Ljetne škole mladih fizičara, a i niz drugih obaveza pojavljuju se jedna za drugom. Pokušavam si što bolje organizirati vrijeme da uz to stignem biti s obitelji, pa na kraju radni dan izgleda tako da prolazim kroz listu stvari koje me čekaju za napraviti uz nastavne obaveze.
Među 30 najinteligentnijih ljudi na svijetu
U svemu tome pokreće ga nezaustavljiva želja za istraživanjem i stalnim učenjem, a upravo ga je to dovelo i na testiranje kvocijenta inteligencije. Riješenim testom pokazalo se da je Nikolin IQ 183, čime se on ubraja među 30 najinteligentnijih ljudi na svijetu uz impresivno društvo koje čine znanstvenici poput Stevena Hawkinga, Noama Chomskog, šahista Garryja Kasparova i drugih. Ipak, on kaže da se time ne opterećuje.
– Radi se o rezultatu s nekoliko IQ testova koje sam rješavao. To su testovi bez vremenskog ograničenja koji imaju niz pitanja za koje se uvijek treba dosjetiti nečeg novog. Načelno, inteligencija mjeri sposobnost snalaženja u novim situacijama, što često zna biti korisno, ali često i ne. Vjerojatno je korisno biti inteligentan ako se bavite znanosti, tako da to smatram plusom – iskreno govori Nikola.
Znanosti namjerava posvetiti i ostatak života, a iako ne razmišlja previše o konkretnim planovima, vjeruje da je dobro imati okvirnu putanju.
– Nekako se vodim time da radim dobar posao, a napredovanje će doći prirodno po sebi. Naravno, uvijek treba gledati barem malo unaprijed pa se trenutno trudim osnovati novu mladu grupu te započeti s nekim novim projektom koji bi s vremenom mogao prerasti u nešto veće – zaključuje Nikola Poljak.
