‘Danas je moj brat sretan i ponosan jer njegov Body building&fitness kluba ‘Aurora’ obilježava 22. godinu od osnutka. Njegovu sreću i ponos dijelim i ja zajedno s njim. Volim ga… Stariji brat je nezamjenjiva osoba u mom životu. Nemam baš neki izbor. Ponekad mi čupa sve živce, a ponekad je njegov savjet zlata vrijedan.
Ali uvijek je tu uz mene kad god ga trebam. Valjda i ja za njega…’ napisala je jučer na svom Facebook profilu njegova ‘seka’ Boška Ban Vlahek. Simpatično, toplo, iskreno što čovjeka ne može ostaviti ravnodušnim. Krenuli smo putem poruke kako bi pronašli za nju nezamjenjivu osobu koja nije nepoznata Čakovačnima, Međimurcima i široj javnosti.
On je Borko Ban, brat poznate nam Boške Ban Vlahek rođen prije 38 godina u Čakovcu, odmalena vrlo aktivan u raznim sportovima. – Zbog mršavosti sam počeo trenirati s utezima od svoje 16 godine te vrlo brzo dobio na tjelesnoj masi. Kod svih ostalih sportova kojima sam se bavio nisam bio maksimalno motiviran niti su mi pružali ono što sam tražio tako da je bavljenje body buildingom bila ljubav na prvi dodir – kaže Borko o svojim počecima bavljenja spomenutim sportom.
Otpočetka je trenirao sa starim utezima na tavanu kuće u svega nekoliko kvadrata. Nakon pola godine, negdje početkom 1996., učlanio se u Body building&fitness klub ‘Aurora’ koji je osnovan nedugo prije toga, 22. ožujka 1995. Osnivač mu je bio Tihomir Grgić prof., legenda karatea koji je sprave preselio iz Daruvara u kojem je prije toga vodio teretanu. Nakon 10-ak godina od osnutka promijenila se uprava kluba s ciljem da se klub pokrene slijedeći jednu drugačiju viziju i napredak.
– Danas je Body building&fitness klub ‘Aurora’, a nakon 22 godine i nekoliko selidbi u veći i bolji prostor, jedan od najdugovječnijih i najboljih klubova u Hrvatskoj. Sve to zahvaljujući našim vjernim članovima koji najviše zaslužuju trenirati u vrhunskim uvjetima i čija nam podrška i privrženost klubu služi kao motivacija za konstantan napredak i poboljšanja.
U roku nekoliko mjeseci planiramo posljednju fazu širenja kluba uz dodatak novih sprava te uređenje posebne multifunkcionalne dvorane s raznim sportovima koji dosad nisu bili vezani uz naš klub – ispričao je Borko.
Body building jučer, uzori?
– Body building u vrijeme 90-ih nije bio popularan kao danas i nije bilo interneta pa smo sve informacije prikupljali čitajući specijalizirane fitness časopise koji su nudili vrlo malo korisnih informacija u usporedbi sa današnjom dostupnošću informacija o body buildingu. Uzori su mi otpočetka pa sve do danas legendarni body builderi Dorian Yates, Kevin Levrone, Frank Zane i Arnold Schwarzenegger.
Vrlo brzo sam uvidio da mi odgovara brutalan trening s manjim brojem serija, visokim intenzitetom i maksimalnim kilažama. Tek kasnije sam saznao da se takav način treninga naziva Heavy Duty trening te da ga provodi i Dorian Yates, po mom mišljenju najbolji body builder svih vremena.
Vaši počeci?
– U početku sam težio većoj mišićnoj masi i snazi, a kad sam to dostigao nisam se dobro osjećao pa se sve do danas orijentiram primarno na kvalitetu mišićne mase i sklad između svih mišićnih skupina, izgled kakav je najbolje utjelovio Frank Zane.
Da bi se to postiglo…
– Za takav izgled potrebna su golema odricanja u stilu života, prvenstveno u prehrani. Volim trenirati i tjerati svoje tijelo do maksimalnih granica napora tako da mi to nikad nije predstavljalo problem te to doživljavam kao svojevrsnu psihičku i fizičku terapiju. Obzirom da sredinom 90-ih nije bilo stručnih trenera koji bi nas kvalitetno savjetovali kao danas, bilo je i dosta grešaka u treningu od kojih je pretreniranost bila najveća.
Previše vremena smo provodili u teretani i prečesto trenirali što je uzrokovalo brojne ozljede i gubitak volje za trening, a vidim da je i danas to često problem kod mnogih tvrdoglavih vježbača. Naime, bitna je kvaliteta, a ne kvantiteta odrađenog rada u teretani, dok još uvijek vježbači u podsvijesti imaju da vrijedi čim više tim bolje, što naravno nije tako.
Moja motivacija u početku je bila čim veća mišićna masa i snaga, dok mi je danas najvažnije da čim dulje kroz život imam lijepo građeno tijelo, da se bolje osjećam i da se kvalitetno hranim. Ako ne treniram duže od mjesec dana osjećam se loše, imunitet mi pada i ne jedem redovito, uglavom osjećam se barem 20 godina stariji.
Kako je danas?
– Ono što me najviše veseli jest činjenica da u današnje vrijeme sve više ljudi svih dobnih skupina, od čak najranije tinejđerske dobi pa sve do kasnih 60-ih, dolazi u teretanu i općenito je drugačije doživljavaju nego prije 20 godina kada se smatralo da ljudi vježbaju samo da bi se pravili važni dobivenim mišićima.
Današnji odnos muških i ženskih u klubu?
– U našem klubu je oduvijek bilo više muških nego ženskih vježbača, ali i to se postepeno mijenja pa sve više žena dolazi u teretanu da postignu bolji izgled, ljepše obline te da budu zdravije i čvršće.
Radite li možda s mladim, perspektivnim natjecateljima?
– Otprilike 99% vježbača nikada neće krenuti u natjecateljske vode i testirati krajnje granice svog tijela i psihe. Meni je to došlo prirodnim slijedom pošto sam oduvijek sam sebe volio testirati u raznim sportovima i aktivnostima, a najvažnije mi je bilo da sam sebi dokažem neke zacrtane ciljeve, tuđa mišljenja me nikad nisu pokolebala do te mjere da sumnjam u svoje sposobnosti i kvalitete kao sportaša i čovjeka.
Naravno da strast za ovim sportom nije jednaka kao na počecima, ali nakon svih ovih godina napornog treninga čovjek nauči cijeniti što mu je taj sport pružio i što ga je očvrsnuo i na ostalim životnim poljima. Natjecao sam se u periodu od 8 godina na otprilike 30-ak natjecanja i dan danas mi je najdraže natjecanje ono prvo na kojem sam osvojio brončanu medalju u juniorskoj kategoriji 1999.godine, na međunarodnom natjecanju u Slavonskom Brodu.
Ušao sam u natjecanje pun sumnji u svoje kvalitete da bi sam sebe nakraju razuvjerio i dokazao da imam što pružiti ovom sportu što sam kasnije i nastavio. Planiram se vratiti natjecateljskom body buildingu s obzirom da sam riješio glavne životne prioritete i mogu se posvetiti sebi i treninzima u puno većoj mjeri nego kada sam prestao s natjecanjima jer smatram da nisam dosad pokazao svoj maksimalni potencijal. Ipak je to sport koji me u najvećoj mjeri definirao kao osobu.
Trenirao sam i perspektivne mlade natjecatelje ali kako je ovo vrlo kompleksan i zahtjevan sport, velika većina nije nastavila sa tim načinom života što je i u redu, svi želimo provesti život maksimalno uživajući u svemu pa je razumljivo da nije svatko spreman na takvu žrtvu i odricanja.
Poruka mladima koji bi vašim stopama?
– Mladima koji puni entuzijazma tek startaju s treninzima u teretani uvijek realno objasnim da se s vremenom mijenjaju i životni prioriteti i obaveze pa neka previše ne brinu ako odjednom shvate da nakon nekoliko godina više nemaju toliku želju za treningom kao na početku. Rijetki su oni koji body building uvrste u svoju životnu rutinu a pogotovo oni kojima to postane struka ili izvor zarade.
I za kraj?
– Svoj životni i sportski put te sav trud koji ulažem kao voditelj našeg legendarnog Body building&fitness kluba ‘Aurora’ uvijek posvećujem svojoj supruzi, sinovima te sestrama, a najviše dvjema osobama koje su i najviše utjecale na mene kroz život – baki i djedu Ljubi i Stjepanu Banu.
