Biti liječnik više je od profesije. Od njih očekujemo vrhunsku stručnost, jer svoje zdravlje i živote stavljamo u njihove ruke, kao i zdravlje i živote najmilijih. Istovremeno od njih očekujemo i strpljivost, lijepu riječ kad nam je najteže…
I to uvijek, što priznat ćete nije lako. Iako zbog pojedinaca nepravedno generaliziramo kako su to ljudi koji primaju plave kuverte, ogromna većina zdravstvenih radnika pošteno daju sve od sebe, profesionalno i ljudski radeći svoj posao koji je u istinu poziv.
Među liječnicima i medicinskim sestrama Večernji list pronašao je one koji u svojim bolnicama dobivaje najviše pohvala pacijenata. To su sposobni i stručni ljudi koji odlično obavljaju svoj posao, ali su istodobno ‘legende’, ‘dobri duhovi’, ‘dobre duše’ naših bolnica.
Na tom popisu se našao i jedan liječnik iz Županijske bolnice Čakovec – Goran Kozjak (41), specijalist opće kirugije, ortopedije i traumatolog.
– Što osim znanja čini dobrog liječnika? Treba prije svega biti čovjek. Moaret biti empatični. Uvijek se stavljam u poziciju pacijenta, pa ako netko dođe i zbog neke manje ozljede i minorne bolesti, njemu je to u tom trenutku najveći problem. Treba s ljudima ljubazno porazgovarati, posebno s roditeljima koji dođu s djetetom.
Nastojim im uvijek na što ljepši način objasniti što treba pa su onda i oni smireniji i zadovoljniji – kaže Goran Kozjak koji je od 1. veljače voditelj odjela za ortopediju i traumatologiju u Županijskoj bolnici Čakovec. U anketi o zadovoljstvu pacijenata dobio je najviše pohvala.Kaže da je iznenađen.
– Imam neobičnu antistresnu metodu, volim psovati. To mi je ventil, što baš nije pohvalno. No, ne psujem pred pacijentima, nego pred suradnicima. Promrljam si nešto u brk, pa mi je malo lakše – smije se.
Nastoji poboljšati organizaciju rada, ali bez novog zapošljavanja je teško. Mjesečno odradi između 260 i 28 sati, sa 6-7 dežurstava. Slobodno vrijeme nastoji provvesti s djecom, blizankama Natašom i Lucijom. Supruga Ivona je također liječnica, trudna je i trenutačno na porodiljnom.
– Puno je u bolnici odličnih liječnika kojima bih povjerio u ruke i svoju obitelj i sebe – zaključuje.
