Tamara Kukovec (36) je liječnica i specijalistica medicinske mikrobiologije s parazitologijom koja radi u Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije. Cijelo djetinjstvo i mladenaštvo prije polaska na fakultet provela je u Žiškovcu, a posljednjih sedam godina živi i radi u Varaždinu. Osim u laboratoriju, radi i kao vanjska suradnica u dvije srednje škole, ima položen tečaj iz akupunkture i ALS tečaj naprednog održavanja života, a i iznimno se veseli i svakom novom putovanju. Zaista svestrana osoba!
U djetinstvu je odlučila da se želi baviti medicinom
Tamara je još u osnovnoj školi, na satima Biologije, čvrsto odlučila da se želi baviti medicinom. Nikada se nije zamišljala ni u jednom drugom području.
“Fenomen bolesti i bolesnog čovjeka oduvijek mi je bio zanimljiv. Zanimalo me kako koji organ funkcionira, zašto dolazi do bolesti te kako se to može liječiti. Također, susrevši se s bolesti u obitelji, rano sam počela osjećati da mi je medicina bliska te sam se mogla zamisliti u radu s bolesnicima.
Kažu da smo mi liječnici veliki egoisti jer kad gledamo bolest u svojoj obitelji, tada zamišljamo da bismo mi liječili i njegovali bolje od drugih. Meni je susret s bolesti u obitelji otkrio vrlo rano i lijepe i ružne strane tog poziva pa sam ja odlučila da ću slijediti one lijepe”, započinje Tamara svoju priču.
Zato je upisala Medicinsku školu u Varaždinu, smjer za medicinske sestre, iako je imala i više nego dovoljno bodova za upis gimnazije. Ipak, želja za stjecanjem što više znanja iz medicine uputila ju je u Varaždin. Već se nakon drugog razreda srednje škole počela spremati za prijemni ispit na Medicini pokušavajući nadoknaditi gimnazijski program gradiva iz biologije, fizike i kemije koje joj je nedostajalo u njezinoj školi, no kaže da ništa ne bi mijenjala.
Uz veliko ulaganje truda i potporu obitelji, ostvario joj se san
Sav se uloženi trud isplatio kada je postala studentica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Uz sve studentske obaveze pronašla je i vremena za druženje s prijateljima, a također je volontirala u udruzi “Sv. Vinko Paulski” provodeći vrijeme s djecom s posebnim potrebama.
Iako na prvi pogled idilično, njezino studiranje nije bilo lagan zalogaj za Tamarinu obitelj.
“Moji roditelji su imali velike izdatke, a u tom trenutku borili su se s gubitkom posla i bolesti. Ipak, nisam nikada osjetila da mi nešto nedostaje. Živjela sam u iznajmljenom stanu, a s kolegama sam se snalazila oko ispitne literature, koja nije nimalo jeftina. Dobivala sam i stipendiju Grada Čakovca što je, naravno, isto bila velika pomoć. Ipak, svi koji studiraju znaju da stipendija nikad ne može pokriti sve troškove i da uvijek treba pomoć obitelji”, ističe Tamara.
Uz podršku obitelji i predanost fakultetu, Tamara je postala doktorica medicine. Vratila se u rodni kraj i počela stažirati u čakovečkoj bolnici. Upravo to vrijeme smatra vrlo korisnim za svakog liječnika jer uz ranije stečenu teoriju, sada i praksa otvara vrata samostalnom radu u nastavku karijere.
Nakon položenog državnog ispita radila je u ambulantama obiteljske medicine u Gornjem Mihaljevcu i Čakovcu.
” Rad u ambulanti obiteljske medicine vrlo je složen jer je liječnik prva crta obrane, mjesto na koje će pacijent prvo doći. Liječnik mora procijenti kako će i kamo ga dalje poslati, je li što hitno, može li to sam zbrinuti, mora poznavati pacijenta, imati vremena saslušati ga, a sve to prati i obilje administracije. Također se susreće i s rijetkim sindromima, vrlo teškim ljudskim osobnostima, paramedicinskim problemima i slično. Zato je to za svakog mladog liječnika vrlo važno iskustvo koje mu kasnije, kada postane specijalist, daje bolji uvid u cjelokupnu medicinsku praksu”, govori nam ova vrsna liječnica.
Sasvim je slučajno upisala specijalizaciju iz područja mikrobiologije
No, jedna popodnevna kava nakon rada u ambulanti zauvijek je promijenila smjer Tamarine karijere. Kolegica liječnica spomenula je da Zavod za javno zdravstvo Varaždinske županije traži mikrobiologa pa se taj odabir nametnuo kao jedno od mogućih područja specijalizacije.
“Javila sam se na natječaj i dobila specijalizaciju s prvim danom 2008. godine. Prema dekretu iz Ministarstva, dio obilazaka sam mogla obaviti u Varaždinu, a ostatak u Zagrebu. Starija kolegica u varaždinskom laboratoriju strpljivo mi je prenosila svoje znanje, a to mi je uvelike pomoglo kada sam ostatak godina morala odraditi u Zagrebu. Imali smo obilaske na Rebru, u HZJZ-u i u Zavodu za javno zdravstvo ‘Dr. Andrija Štampar’”, govori nam Tamara.
Nakon položenog specijalističkog ispita, vratila se u Varaždin zbog ugovorne obaveze, a tamo i danas radi i obožava svoj posao. Ipak, napominje da se specijalizacija ne može uvijek birati iako redovito slušamo kako nedostaje liječnika u Hrvatskoj.
“Specijalizacije raspisuje Ministarstvo prema određenim parametrima pa se tada može birati među onima koje su u tom trenutku ponuđene. Kroz svoje školovanje imala sam različite želje pa jedno vrijeme htjela specijalizirati patologiju, infektologiju pa psihijatriju, no na kraju sam shvatila da me privlači dijagnostika. Bilo je pokušaja i sa školskom medicinom i pedijatrijom, no danas sam sretna što je moje područje mikrobiologija”, s osmijehom govori Tamara.
Izostanak noćnih smjena smatra jednom od velikih prednosti svog posla, no napominje kako, iako je liječnica, mora dobro znati i sve ostale laboratorijske poslove.
“Važno je dobro poznavati sve procese u laboratoriju, od šaltera do izdavanja nalaza jer jedino tako možeš biti siguran da se greška neće dogoditi. Moram znati i posao laboratorijskog inženjera, laboratorijskog tehničara, čistača pa i administratora jer ako imam neku grešku, moram znati na kojoj razini uopče tražiti rješenje”, kaže Tamara.
Radni dan ispunjen joj je i nastavničkim obavezama
Osim što radi u laboratoriju, Tamara ima i svoju nastavničku ulogu. Naime, vanjska je suradnica Medicinske škole u Varaždinu i Srednje škole s pravom javnosti u Maruševcu.
“Volim raditi sa srednjoškolcima. U Maruševcu sam nastavnik za vježbe iz Mikrobiologije za medicinske sestre i tehničare. Volim raditi s njima jer je to moja primarna struka pa stalno sebe zamišljam u njihovoj koži i nastojim vježbe prilagoditi njihovim potrebama. U Varaždinu pak predajem teoriju iz Mikrobiologije i parazitologije laborantima i sanitarnim tehničarima. To je škola koju sam i ja pohađala tako da sam uz sve ovo spojila svoju primarnu struku, svoju srednju školu i svoju sadašnju specijalizaciju”.
Za svaki sat nastoji se što kvalitetnije pripremiti jer, kako i sama kaže, a to znaju i svi nastavnici, učenici odmah primijete ako nije sve onako kako treba biti. Prenosi im i saznanja o novim trendovima na području medicine kako bi nastava bila što zanimljivija i korisnija.
Nastavi se posvećuje u popodnevnim satima nekoliko dana tjedno, a ostatak vremena predano radi u laboratoriju. Njezin radni dan počinje u sedam sati ujutro, a uključuje očitavanje uzoraka i testova, javljanje važnih rezultata nalaza, uzimanje briseva te stalnu komunikaciju s kolegama.
Kako je i dio Povjerenstva za bolničke infekcije za Specijalnu bolnicu u Varaždinskim toplicama, mora paziti da im hitno javi uoči li u radu rezistentne mikroorganizme.
Učenje novih vještina i putovanja njezina su velika strast
Spomenuti izostanak noćnih smjena omogućuje joj više slobodnog vremena koje posvećuje putovanjima i učenju. U svoj je životopis uvrstila i položene zanimljive tečajeve iz područja akupunkture i naprednog održavanja života.
“Završila sam tečaj akupunkture pri Liječničkom zboru. Voljela bih se više time baviti pa u slobodno vrijeme proširujem znanje i čitam te isprobavam razne tehnike. A bockam onoga tko se da bockati. To je vrlo zanimljivo područje koje je priznato i od Svjetske zdravstvene organizacije i mogućnosti s akupunkturom zaista su velike.
Najesen sam završila i tečaj naprednog održavanja života u Zavodu za hitnu medicinu u Zagrebu (ALS). Htjela sam to dobro utvrditi jer kako ne radim tu vrstu posla, ne želim zanemariti i taj dio medicine. A i nikad se ne zna kada ti to znanje kao liječniku može koristiti”, zaključuje Tamara.
Što se pak tiče putovanja, nastoji svake godine posjetiti barem jednu novu stranu zemlju. Prošla je velik dip Europe, a na nju je najveći dojam ostavila Skandinavija. Ove pak godine namjerava posjetiti Maltu.
Iako je za sada vrlo zadovoljna svojim poslom i životom baš onakvim kakav je, smatra da se liječnici ne bi trebali ograničavati samo na jednu granu medicine pa je u budućnosti otvorena za sve opcije koje će joj život donijeti.