Ovih dana svjedočimo medijskim pričama u uvođenju odora u odgojno obrazovne institucije, a koje već ima desetak škola u Hrvatskoj. Priča će još pet-šest dana biti posebno aktualna u Zagrebu, a hoće li se ona proširiti dalje pokazat će vrijeme, odnosno službeni stavovi nadležnih s državne razine.
Pokušali smo čuti kako o toj temi razmišljaju u Međimurju. Kontaktirali smo odgovorne u Međimurskoj županiji, a pokušali smo doznati što o tome kažu ravnatelji nekih osnovnih škola, a i čelnika jedne JLS.
Potonji, kao i ravnatelji škola nisu smatrali shodnim, a što nalažu osnovne norme komunikacije, dati do znanja da su primili pisani upit!? Kako će oni jednog dana odgovoriti i reagirati na pitanje ako se u njihovim sredinama pojavi ideja o odorama?
Takvi nisu bili u Međimurskoj županiji odakle nam je stigao dopis u kojem stoji: – Međimurska županija, kao osnivač osnovnih i srednjih škola, nije raspravljala o uvođenju školskih uniforma u svoje ustanove. Svakako se tu radi o odlukama koje mogu donijeti samo škole, učenici i roditelji zajednički, bez ikakvih uplitanja institucija sa strane.
Takve se odluke ne mogu i ne smiju nikome nametati, niti se od njih može očekivati utjecaj na smanjenje socijalnih i imovinskih razlika među učenicima. Uniforme te razlike ne mogu čak ni prikriti, a u određenim slučajevima mogu doprinijeti i njihovu naglašavanju, ponajviše izvan školskih prostora.
Određivanje načina oblačenja unutar škola može međutim biti i način afirmacije stručnih i profesionalnih vrijednosti kojima učenici teže i za koje se pripremaju, izraz njihova zajedništva i pripadanja ili naprosto praktično rješenje koje je u određenim situacijama već široko prihvaćeno, kao što je nošenje sportskih školskih dresova na satovima tjelesne i zdravstvene kulture ili radnih kuta na satovima praktične nastave ili laboratorijskim vježbama – napisao nam je Branko Sušec, pročelnik UO za društvene djelatnosti Međimurske županije.
Ravnateljica OŠ Donja Dubrava Mirjana Ribić o ovoj temi kaže: – Školska uniforma ne rješava pitanje socijalnih razlika, ali uniforma može doprinijeti osjećaju pripadnosti – kao boja svoje škole.
Ovaj bi prijedlog trebao krenuti od Vijeća učenika uz suglasnost roditelja jer bi ih oni trebali financirati. Smatram da školske uniforme i nisu ključni problem današnjeg školstva te da ima važnijih stvari u koje se treba ulagati energija, vrijeme i novac.
Dodatno se na naš upit nije oglušio Miljenko Hajdarović, profesor povijesti i sociologije trenutno zaposlen u Srednjoj školi Čakovec, čovjek koji je godinu dana bio u timu za kurikularnu našeg školstva.
– Tema odora u školama se periodički ponavlja u hrvatskoj javnosti i medijima ovisno o potrebi predizbornih kampanja. Kao i mnoge druge teme o tome se govori bez analiza ili ikakvog smislenog planiranja. Svaka takva trka grlom u jagode završila je pronevjerama koje smo svi platili. Nemam nikakve posebne argumente protiv ili za školskih uniformi uz nadu da bi to mogao biti projekt za uzdizanje domaće industrije odjeće i obuće – kazao je.
Temu smo načeli, no sudeći po iznijetome čini nam se da je Međimurje još uvijek daleko od ‘jednoobraznosti’.