Alan Belak, diplomirani informatičar te učitelj mentor informatike iz Osnovne škole Goričan i Osnovne škole Dr. Ivana Novaka Macinec proveo je istraživanje, na nacionalnoj razini, vezano za sigurnost djece na Internetu. Naglasak je pritom stavljen na način na koji roditelji gledaju na sigurnost na internetu, a, kako ističe autor, to je poprilično neistraženo područje.
Anketa je ispunjavana od 21. listopada 2016. do 20. siječnja 2017., a ispunilo ju je sveukupno 1045 roditelja.
Prošle godine Belak je provodio slično istraživanje, no tad je sigurnost na Internetu sagledavana iz kuta učenika, a rezultat je iznenadio.
– Zanimljivo je da 58 posto učenika tvrdi da je na internetu manje od 2 sata dnevno, dok, kad se preračuna, to tvrdi samo 15-ak ili manje posto roditelja – ističe Belak (u nastavku je graf koji detaljnije pokazuje problematiku).
Velik dio današnjih opasnosti na internetu obuhvaćaju: virusi, trojanski konji, računalni crvi, krađe identiteta, cyberbulling, špijunski programi, adware može prikazivati korisniku neželjene reklame, prikupljati podatke o našim pretragama te ih slati na posebne web stranice.
– Zatim su tu još pornografski i nasilni sadržaji. Postoje opasnosti koje su, zapravo, kombinacije nekih od već spomenutih. Stalno se javljaju nove ugroze – ističe Belak.
– Bitno je naglasiti da je u onim slučajevima gdje su se djeca požalila puno puta na zlostavljanje putem Interneta udio one djece koja su više od 5 sati dnevno prosječno na internetu veći od polovice.
U slučaju zlostavljanja putem interneta moguće je obratiti se: Plavom telefonu, Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba (u okviru njih djeluje Hrabri telefon), u školama su to obično razrednici, pedagozi. Naravno, kontaktiranje policije je, također, opcija.
Na društvenim mrežama, raznim forumima i sl. postoji opcija prijave zlostavljanja moderatoru, odnosno administratoru koji zatim poduzima odgovarajuće mjere. Telekomi imaju tkz. Abuse službe kojima se nemili događaji, također, mogu prijaviti.
Neki od način na zaštite na Internetu su: redovno ažuriranje/osvježavanje operativnog sustav; imati i redovito osvježavati antivirusni program te njime redovno čistiti računalo; uključiti Vatrozid (Firewall); ne skidati sumnjive sadržaje na svoje računalo; ne ostavljati olako svoje osobne podatke po internetu; ne otvarati sumnjive poruke itd.
Ono što je važno jesu aktivnosti nevezane za Internet.
– Potrebno je dovoljno vremena za učenje, spavanje, za tjelesne aktivnosti i za druženje sa vršnjacima izvan virtualnog svijeta od velike je važnosti za pravilan razvoj djece te je važno da svaki roditelj tom obrati posebnu pažnju – dodaje Beljak.
Prekomjerno korištenje interneta za djecu nije dobro iz više razloga i većina roditelja pristupa ovom pitanju na odmjeren način. S druge strane, pretjerano ograničavanje može biti kontraproduktivno.
– Recimo, ako netko svojoj kćerki ili sinu u, primjerice, 8. razredu zabranjuje otvaranje računa na društvenoj mreži dok, istovremeno, svi njihovi prijatelji u razredu taj račun već imaju, pojavljuje se rizik tajnog otvaranja računa pod drugim imenom ili otvaranje računa na nekoj drugi društvenoj mreži. Pri tom se nepovjerenje između roditelja i djece još više povećava i to ne vodi u dobrom smjeru.
Što se tiče dobrih i loših strana Interneta, Belak vjeruje da svatko od nas na gornje pitanje ima svoje odgovore i svoje argumente na nešto što nas najviše veseli ili najviše žalosti.
