Zatekli smo ih nedaleko svojeg doma u Nedelišću na jednom otvorenom vježbalištu. Temperatura zraka ‘debelo’ ispod ništice. U jednakim zelenim trenerkama po snijegu trčkaraju, pa zastanu, naprave nekoliko vježbi oblikovanja i ponovno krenu.
Tko zna kako bi to dugo trajalo da ih nismo ‘zaskočili’ u njihovim aktivnostima. Tko su ti vrijedni gorostasni mladići koji usred siječnja rade na sebi? Braća Perišić, Luka (29) i David Ante (23).
Poznata su imena međimurskog sporta, Luka naročito u nogometu, a David Ante prije svega kao odbojkaš ‘Centrometala’ iz Macinca, s kojim je igrao u najelitnijoj ligi Hrvatske, a danas je krenuo bratovim stopama i fokusirao se na nogomet.
I dok je Luka od svoje sedme godine bio fokusiran na nogomet, mlađi ‘zvrk’ je bio polivalentan sportaš, jednostavno se htio baviti svime pa je bio atletičar, košarkaš, čak i rukometaš, dok jednog dana nije rekao ‘stani malo, to tak ne bu išlo, daj se sredi’.
I sredio se i on, ugnijezdio se u nogometu. Danas ruku pod ruku od 2014. godine igraju u NK Središće ob Dravi u susjednoj Sloveniji, ne tako daleko od Nedelišća i kažu, lijepo im je. Lijepo im je jer su se u klubu ‘našli’, jer su cijenjeni i poštovani, paženi su i maženi, kod gledatelja omiljeni, nošeni kao kap vode na dlanu, igraju u jednom dobro organiziranom klubu u slovenskoj Super ligi (op. a. rang naše međužupanijske lige) gdje se ne osjećaju strancima jer ih takvima ne doživljavaju.
Lijepo ih je vidjeti tako složne, sretne, zadovoljne – prava braća. Luka igra ‘veznjaka’, a David Ante ‘stopera’. U momčadi su standardi, momčad treba njih, a oni i nju.
Luka je izdanak nogometne škole varaždinskog ‘Varteksa’ kamo su ga više puta tjedno vozili ukućani, naročito pokojni djed Marko koji je nazočio svim Lukinim treninzima, a ne smijemo ovdje zaboraviti niti podršku roditelja, mame Nade i tate Dragana.
Tu je i obitelj Latin iz Kotoribe i njihova kćerka Janja. – To je predivna obitelj puna potpore i podrške i pozitivnog zračenja, naročito Janja koja je bila uz mene jednako proživljavajući svaki moj sportski uspon i pad. Hvala im na tome!, posebno je istaknuo Luka.
– Da nije bilo njih i mojih nogometnih učitelja, gdje posebno moram spomenuti Radu Hercega i Želimira Orehovca, danas ne bi bio toliko uspješan. Potonji je bio uz mene kad sam igrao u NK Međimurje i NK Nedelišće. Veliki stručnjak, vrlo sam mu zahvalan, dodao je Luka i spomenuo kako je kroz NK ‘Varteks’ prošao sve selekcije te je bio sudionikom reprezentativnog nogometnog kampa u dobi od 13-16 godine.
Klub je napustio kada je postao punoljetan. Uz spomenute klubove, Luka je jedno vrijeme igrao i u Austriji. Prošao je nogometno dovoljno da postane nogometaš s jasnom vizijom, a na privatnom planu sa sređenom egzistencijom jer je završio sportski razred u varaždinskoj Gospodarskoj školi i danas radi u čakovečkom Panexu AGM d.o.o.
Lijepo je bilo ćaskati s mladićem koji s jasnom sportskom i životnom vizijom kroči u bolje sutra, s primarnom zadaćom završetka Kineziološkog fakulteta koji pohađa vanredno kako bi jednoga dana postao nogometni trener.
Niti mlađi brat ne zaostaje za njim. On za nogometni uspjeh posebno zahvaljuje svom prvom treneru Draženu Novaku, a i onima koji su ga učili nogometnim vještinama u NK ‘Nedelišće’ u kojem je klubu prošao sve selekcije.
Dodaje kako ne zaboravlja niti one suigrače i sportske učitelje u klubovima i sportovima gdje je bio ‘leteći’. Najljepšu sporednu stvar na svijetu drži u drugom planu. Primarni cilj mu je završiti Višu medicinsku školu Varaždin gdje je na trećoj godini. Kaže kako je škola zahtjevna i da dobro ‘balansira’ nju s praksom i stažiranjem.
I za kraj, neizostavno pitanje. – Dečki, gdje namjeravati završiti nogometnu karijeru, premda je tome daleko? Pogledavši se, u trenutku su rekli: – U NK ‘Nedelišće!’. E, pa sretno im do toga na privatnom i sportskom planu!
