Nije danas u Hrvatskoj pa tako i u Međimurju nikakva novost da nešto ili netko jednostavno izumire i nestaje, a da ostaju tek uspomene, neke zapisane u knjigama, a neke tek u sjećanjima.
Još tužnije što izumiranje nečega i nekoga malo koga zanima ili muči te sve ostaje na pojedincima koji su u najčešćim primjerima usamljeni i prisiljeni odstupiti od čuvanja od zaborava i propasti istinskih vrijednosti nacije.
Jedan od takvih u početku zanesenjaka i sanjara, a danas umoran od svega, poglavito od politike i politikanstva je Marijan Belčić, donedavni predsjednik Udruge uzgajivača međimurskog konja ‘Međimurec’, koji je puno snage i vremena uložio u zaštitu međimurskog konja ‘Međimurec’, i koji je nakon mnogo stvari koje su ga rastužile i razočarale predsjednik u ostavci.
– Pokušavam organizirati prijenos vlasti ovih dana, jer umoran sam, nemam više snage, a kap koja mi je prelila čašu strpljenja je velika briga i hajka oko pasa lutalica, posebno u romskim naseljima.
Za njihovo zbrinjavanje općine i gradovi moraju imati okruglu tisuću kuna po psu (hvatanje, promatranje u veterinarski ambulantama, cijepljenje, čipiranje i najmanje šest mjeseci azila. Prema procjenama u Međimurje je oko 3000 takvih pasa, što je 3 milijuna troška ‘pod moraš’.
A sačuvati zavičajni simbol Međimurja, međimurskog konja, ne moramo?!
A debela je knjiga zakona i propisa koji kažu kako nam je to obaveza. I kad ne bi bilo zakonske, imamo moralnu obavezu. Mene je pred našim precima sramota, makar sam ja bar nešto pokušao.
Konjogojstvo u svim je našim državnim planovima, strategijama, mjerama, ni na jednom mjestu, ni jednom izrijekom nije spomenuto. A mi skupljamo ‘romske’ i nečije druge pse, samo je kod nas pas vrjedniji od konja.
O tome kako se konji uzgojeni u Hrvatskoj izvoze u Italiju, za njihovu mesnu industriju da i ne govorim, između mnogo drugih stvari navezanih na međimurskog konja, ispričao nam je Belčić, tužan što je međimurski konj pred izumiranjem, a onih malo grla kojih još ima služi uglavnom za ‘novu ekonomsku logiku’, a gotovo ništa za rad u poljoprivredi što mu je primarna zadaća i namjena.
