Uvođenje dohrane velik je izazov i za majku i za dijete jer predstavlja jednu novu dimenziju koju tek treba zajedno otkriti. Upravo zato ono je postupan proces u trajanju od nekoliko tjedana ili mjeseci, a počinje u razdoblju od 17. do 26. tjedna starosti. Točno vrijeme određuje se prema individualnim potrebama djeteta i majke. Majčino ili umjetno mlijeko, ako majka ne može dojiti, dovoljno je do navršenih šest mjeseci života, no nakon toga više ne može zadovoljiti energijske i nutritivne potrebe starijeg dojenčeta.
Žitarice su obično prva hrana koja se uvodi u prehranu (pomiješana s malo majčinog mlijeka ili formule), uz pire od povrća i voća i mesa koje slijedi. Međutim, s kojom vrstom hrane započinjemo dohranu obično ovisi o preferencijama u okusu stanovništva različitih zemalja te je stoga najbolje slijediti nacionalne smjernice.
Jednostavno pravilo
Uvođenje dodatne hrane nakon 6 mjeseci važno je i kako bi se osiguralo normalno žvakanje i govor. Pritom vrijedi jednostavno pravilo, a isto glasi: uvijek valja započeti s lakše probavljivim namirnicama dostupnim s obzirom na trenutno godišnje doba. Važno je naravno voditi računa i o ranom uvrštavanju hrane bogate željezom, što svakako uključuje meso. Potrebe za željezom se, podsjetimo, udvostručuju već trudnicama, jer fetus još u svojem najranijem razvoju skladišti željezo kako bi stvorio zalihe za prve mjesece života.
Namirnice osobito bogate željezom su crveno meso, riba i meso peradi, što ih čini dobrim izvorima, dok se u hrani biljnog podrijetla nalazi u grahoricama, bučinim sjemenkama, blitvi, špinatu, bobičastom voću, suhim, šljivama, smokvama i sličnim namirnicama. Ipak, apsorpcija željeza iz hrane životinjskog podrijetla znatno je bolja jer se željezo u hrani nalazi u hem obliku, za razliku od hrane biljnog podrijetla gdje se ono nalazi u ne-hem obliku.
Zašto je važno uvesti dohranu na vrijeme?
Meso je i vrlo važan izvor bjelančevina visoke biološke vrijednosti, koje su djetetu potrebne za izgradnju tkiva i organa. Ono sadrži sve esencijalne aminokiseline koje organizam sam ne može sintetizirati pa se moraju unositi hranom. Takve bjelančevine nazivamo potpunim (kompletnim) ili visoko vrijednim bjelančevinama. Iz određenih razloga neki roditelji prekasno uvode u dohranu upravo crveno meso i ribu, a u dječjoj dobi, zbog intenzivnog rasta i razvoja, potrebe za bjelančevinama povećavaju se u usporedbi s onima u odrasloj dobi.
U kalendaru dohrane vidljivo je da je preporuka za uvođenje namirnica bogatim željezom i bjelančevinama kreće od sedmog mjeseca života pa se tako primjerice teletina uvodi u sedmom/osmom mjesecu, dok se u osmom/devetom mjesecu starosti djeteta može početi s uvođenjem junetine, govedine i svinjetine u prehranu. Prehrana ima važnu ulogu u rastu i razvoju te prevenciji i liječenju bolesti pa je stoga vrlo važno držati se kalendara dohrane i stručnih preporuka. (Eva Pavić, mag. spec. sigurnosti i kvalitete hrane)
