U narodu se kaže, da čovjeka treba pobliže upoznati kako bi ga razumio, kako bi znao ocijeniti njegova djela i postupke o kojima možeš onda i suditi. S tom namjerom je ekipa našeg portala zakucala na vrata Ravnateljstva Županijske bolnice Čakovec iza kojih u odgovornoj fotelji sjedi dva mjeseca 47-godišnji Robert Grudić, dr.med.spec. opće kir. subspec. ortopedije i traumatologije.
Zahvalni smo mu što je bez ijedne ograde bio naš vrsni domaćin i vodič bolničkom zgradom gdje smo naišli na srdačnost susreta sa zaposlenicima, pacijentima.
Prije toga on je bio pročelnik Službe kirurških djelatnosti spomenute bolnice, a nedavno se, prema pisanju ’24 sata’ našao među 25 najtraženijih hrvatskih doktora koji su najproduktivniji i najučinkovitiji.
– Nezahvalno je to komentirati s obzirom na opseg, vrstu posla nemoguće je “izmjeriti” tko je najliječnik. Naš posao obuhvaća odnos s ljudima, stručno usavršavanje, kvalitetu i broj pregleda, operacije (ako je liječnik operativne struke), ako ste u rukovodećem položaju i stupanj organizacije odjela, službe.
Teško je komparirati liječnika operatera, liječnika radiologa, anesteziologa, interniste ili drugih struka. Svatko u svom segmentu doprinosi liječenju pacijenta. Većina liječnika je predana svom poslu, rade najbolje u danim okvira i uvijek nijanse odlučuju o uvjetno rečeno tituli najliječnika – njegov je komentar titule.
Tko je Robert Grudić?
Rođen je u Čakovcu 1970. godine. Osnovnu školu je završio u Nedelišću gdje i danas živi, a srednju u Čakovcu u ondašnjem COKUP, današnja Tehnička škola, smjer matematike i informatike i tada se na kraju drugog razreda srednje škole iznenada rodila ideja o medicini.
– Toliko mi se svidjela da sam u vrlo kratkom vremenu donio definitivnu odluku da joj se posvetim. Moram reći da nitko u bližoj ili daljnjoj obitelji nije u medicini-pojasnio je ‘informatičar’ ulazak u svijet medicine i dodao kako se nikada zbog toga nije ‘pošpotao’ jer je jako zadovoljan izborom i užim dijelom kojim se bavi. Kirurgija i traumatologija su prva medicinska ljubav koja traje i dalje.
A put u ‘vode’ medicine je počeo sa stažem u bolnici, koji praktično nije ni završio kada je dobio ponuda tadašnjeg šefa dr. Anđelka Škode da krene specijalizirati kirurgiju. -Naravno da sam prihvatio, uz to bila je potreba na traumatologiji tako da mogu reći, da su se moje želje, potrebe i mogućnosti bolnice u potpunosti poklopile. Na upit sjeća li se još uvijek prvih dana u službi bolesnih on je rekao:
– Prvih dana svi događaji se odvijaju pod adrenalinom, niste ni svjesni svih okolnosti, događaja. Zna biti izrazito naporno, ali kad volite posao, onda nije teško raditi. Osim toga ovo je poziv, a ne posao-kaže i dodaje kako je na njegovu specijalizaciju utjecao manualni rad kojeg je oduvijek volio, a odmah potom i vidjeti rezultate toga rada, bar onaj prvi dio obavljenog posla.- Traumatologija je dio svega toga, vrlo kreativna, raznolika, operacije zahvaćaju svaki dio tijela – od glave do pete. Stalno novi izazovi i nova iskustva. Nema rutine, samo češće ili rjeđe operacije, rutine nema.
Osim te ljubavi, tu su i njegovi sinovi 19-godišnji Karlo i 14-godišnji Tomislav. Karlo je već krenuo očevim stopama, a Tomislav je osmoškolac. Tu su i druge ljubavi slobodnog vremena – putovanje motorom. Jednom godišnje duži put cca 3000 km, Crna Gora, Italija, Francuska, Poljska, Rumunjska, ovo godine cijela Hrvatska uz granicu, više jedno i dvodnevnih izleta po Austriji, Sloveniji, Bosni, Mađarskoj – sve što je u dohvatu navedenog vremena.
Osim putovanja motorom tu je i planinarenje, jedan veći pothvat godišnje, a ostalo svaki tjedan jedno rekreativno planinarenje. -Jedno i drugo je uživanje u pogledu, krajolicima, ljudima koje usput upoznajem, a naravno i anti stres terapija. Pritom želim reći da su motoristi izrazito otvoreni,pozitivni, dobronamjerni i uvijek spremni pomoći. Nažalost vrlo često se krivo percipiraju u društvu-reći će.
Vaš uspon u struci?
– Od 1997. do 2002.g. specijalizacija iz opće kirurgije. Od 2002. rad na odjelu traumatologije. Od 2009. godine postajem voditelj kirurgije, naravno i dalje na odjelu traumatologije. Od studenog 2016. ravnatelj Županijske bolnice. Prošao sam sve stepenice na liječničkom putu – staž, specijalizant, liječnik specijalista, voditelj odjela, sada najodgovornija položaj u našoj bolnici – pojasnio je.
Struka danas?
– Današnja traumatologija oslanja se na suvremene i skupe materijale, rani početak fizikalne terapije, praktično odmah nakon operacije. Boravak pacijenata na odjelu smanjio se na najmanju moguću mjeru. Zahvaljujući entuzijazmu liječnika širimo i radimo sve veći broj i opseg operativnih zahvata.
Zahvalio bih svim svojim učiteljima i kolegama koji nesebično prenose znanje i omogućuju da naša traumatologija i kirurgija općenito budu prepoznatljiva u hrvatskim okvirima. Naravno da naš poziv ima izrazito teških trenutaka – teške ozljede, teške bolesti, smrt pacijenata. Tijekom vremena naučite se nositi s tim trenucima, ali nikad do kraja – podučio nas je.
Put do funkcije ravnatelja je bio trnovit. Što je utjecalo na izazov?
– Mislim da svaki od nas treba u određenom trenutku prepoznati i iskoristiti mogućnost da poboljša sustav u kojim živimo, sustav koji nam je omogućio da, uz vlastitu trud budemo to što jesmo. Svi smo mi kritičari sustava, ali u trenutku kad dobijete priliku, da taj sustav koji kritizirate poboljšate, onda imate i odgovornost da to učinite. Nekorektno je stalno biti kritičar sustava, a izbjegavati odgovornosti svoju ulogu u promjeni istog.
Ne smije se zaboraviti da ta pozicija daje velika prava, ali i obveze i odgovornost. Smatram izazovom da realiziramo svoje ideje, poboljšamo rad struke, podignemo kvalitetu rada, kvalitetu ustanove, postignemo veće zadovoljstvo pacijenta i djelatnika.
Pritom ste postavili neke prioritetne ciljeve, a oni su?
– Prvi prioritet je riješen – pokrenuli smo projekt invazivne kardiologije gdje je do sada izvršeno 40-tak zahvata, drugi prioritet je povlačenje sredstava iz EU radi obnove stare interne, točnije preseljenje psihijatrije i fizikalne terapije, a treći prioritet je dizanje limita – kazao je i dodao kako su daljnji prioriteti omogućiti edukaciju svih djelatnika, zapošljavanje neophodnih kadrova te općenito podizanja kvalitete usluga, smanjiti gužve preraspodjelom rada i preko naručivanja. – Imamo planove za uvođenje vrlo praktičnih stvari koje u ovom trenutku ne bi ni iznosio jer se fokusiramo na ranije navedene prioritete.
Glavni, prvi prioritet?
– Podizanje limita, trenutno smo u pripremi svih dokumenata koji su neophodni za dobivanje povećanog limita. Moram reći da je bolnica Čakovec dugi niz godina zakinuta u visini limita, da nas taj isti limit ograničava u kadrovskom razvoju i opremljenosti. Uz dobivanja većeg limita, otvaraju nam se mogućnosti financijske konsolidacije i poboljšanju cijelog sustava – istaknuo je, a na upit hoće li biti problema njegove realizacije naš sugovornik je kazao kako će uložiti svi mogući napori, pripremiti sve pretpostavke da to toga dođe, naravno i lobirati za taj, može se reći projekt. Dodao je kako se nada pozitivnom rezultatu.
Suradnički tim?
– Uži suradnički tim je posložen. U tijeku je natječaj za izbor voditelja odjela. Sa završetkom mandata ravnatelja završili su i mandati voditelja odjela. Prema zakonu potrebno je raspisati javni natječaj za voditelje odjela. To smo i učinili i isti je u tijeku. Smatram važnim da svaki voditelj odjela ima viziju razvoja struke u slijedeće četiri godine, od planiranja kadrova, proširenja opsega zahvata, tako i nabave opreme.
Nakon reizbora bit će postavljen okvir za bolje funkcioniranje. Svi djelatnici su suradnici, jer sveukupni rezultat u medicini ovisi o doslovno svakom zaposleniku. Liječnici nose najveću odgovornost, sestre su najčešće u najdužem kontaktu s pacijentom. Bez drugih službi ne bi mogli funkcionirati. Bolnica je jedan “živi” organizam u kojem svaki ima svoju ulogu – ‘educirao’ nas je.
Na upit, kako je birao suradnički tim on je rekao: – Budući da 20 godina radim u bolnici, mogu reći da poznajem zdravstveni dio sustava, odnosno veći dio sustava iznutra. Znajući prednosti i mane ljudi, odjela, cjelokupnog sustava na osnovu rezultata rada i vlastite procjene odabran je tim ljudi koji nose veći teret odgovornosti, a nadam se i jednog dana zasluga za stanje u bolnici.
Osim ravnateljskog ureda, odlazite li u ambulantu, kirurške sale?
– U ovoj “prvoj” fazi, vrijeme “poslagivanja” stvari, pozicioniranja, malo operiram i kratko odem u ambulantu – kaže i dodaje kako mu je namjera da nakon završetka prve faze, znatno više biti u operacijskoj sali i ambulanti jer su kirurgija i traumatologija njegova ljubav i strast, a osim toga nakon završetaka mandata namjerava se vratiti na kirurgiju. – Treba ostati u kontaktu sa strukom, pacijentom i održati ruke u “formi” – dometnuo je.
Riječ, dvije o opremljenosti ŽB?
– Kad uzmemo bolnicu kao sustav, možemo biti zadovoljni većim dijelom. Nedavno smo bili domaćini godišnjem sastanku Hrvatskog traumatološkog društva. Kod nas je boravilo oko 50- tak traumatologa iz cijele Hrvatske. Svi su imali samo riječi hvale zbog uvjeta, načina i kvalitete rada. Postali smo prepoznatljivi i u hrvatskim okvirima. Posebno naglašavam da su i Čakovec i Međimurje dobili odlične komentare. Mislim da je Međimurje ponos Hrvatske, a bolnica je dio svega toga- kazao je s ponosom.
Doznali smo kako će se tijekom ove godine realizirati nabava opreme za operacijske sale i obnovu kirurgije,jedan iz sredstava EU, a jedan za opremanje iz decentraliziranih sredstava. Time će se bitno povećati kvaliteta bolničke opreme.
– Naravno da nećemo moći zadovoljiti sve zahtjeve. Naglašavam da se suvremena medicina jako oslanja na izrazito skupu opremu, da je potrebno stalno ulaganje u novu i suvremeniju opremu koja ima svoju cijenu. Poznat je podatak da nema medicine u svijetu koja može pratiti povećanje cijena opreme i lijekova. Na godišnjem nivou troškovi u svijetu za medicinu rastu čak 5-7 %, toliko bi više trebalo izdvajati kako bi se pratili suvremeni trendovi. To znači da bi i kod nas izdvajanje za zdravstvo trebalo povećati za 50% tijekom 5 godina, a znamo da to nije slučaj. Znamo da su izdvajanja za zdravstvo manje – više na istom nivou, a zahtjevi sve veći – istaknuo je.
Prioriteti u potrebama?
– U tijeku je procedura nabave opreme vezane uz jednodnevnu kirurgiju. Daljnji prioriteti su preseljenje psihijatrije (i fizijatrije) u zgradu stare interne, zatim obnova pedijatrije, rodilišta, abdominalne kirurgije, neurologije. Dakle obnova paviljona 1 koji je otvoren 1972. godine. Naglašavam da je najveći dio investicija i planova vezan uz sredstva EU, a nadamo se njihovoj realizaciji. Moram naglasiti da zbog određenih nepovoljnih okolnosti, vezano uz obnovu stare interne, nismo pretjerano optimistični, ali ne predajemo se do zadnjeg – kaže optimistički.
Ono što pacijente najviše zanima je stručnost te nedostani kadrovi i kako do njih? Naš sugovornik kaže kako u ovom trenutku akutno nedostaje nekoliko specijalista pa se trenutno pregovara o dolasku dva liječnika specijalista koji bi bitno rasteretili trenutno najopterećenije odjele.
Dr. Grudić će sa zadovoljstvom: – Sada imamo dovoljno mladih liječnika na stažu koji su iskazali interes i želju da nastave rad u našoj bolnici. Sve više naših Međimuraca upisuje studij medicine, tako da smatram da u budućnosti ne moramo brinuti za kadrove. Problemi će se javljati radi dužine trajanja specijalizacija- većina specijalizacija traje 5 godina, tako da treba prebroditi to razdoblje koje je dugo kada svakodnevno imate problema u funkcioniranju.
Zato moramo jako voditi brigu o planiranju kadrova. Za liječnika specijalistu koji suvereno vlada svojim dijelom treba proći otprilike 5 godina nakon specijalizacije, dakle uz specijalizaciju od 5 godina, ukupno 10 godina. Problem bolnice naše veličine je relativno mali broj liječnika po odjelu, tako da je svaki liječnik bitan. Odlazak ili bolest svakog liječnika se neminovno osjeti, a nitko u Hrvatskoj nema mogućnosti zaposliti liječnike za “rezervu” – pojasnio je.
Koliko je ljudi iz ŽB do sada otišlo u inozemstvo?
– Tri liječnika, jedan kirurg u Austriju, jedan ginekolog u Švedsku i jedan infektolog u Sloveniju. Moramo biti svjesni da ljudi imaju ambicije, planove, svoje vizije funkcioniranja sustava. U nekim segmentima uprava može pomoći – poboljšanje uvjeta rada, organizacijski, ali mi nemamo utjecaja na visinu plaća ili neke druge segmente s kojima su neki nezadovoljni – kaže i s optimizmom dodaje:
– Uvijek ću pokušati ponuditi neka rješenja koja su izvediva, ako neko želi ostati raditi kod nas, ali opet moramo biti svjesni i da je promjena radnog mjesta običajna stvar u svim zemljama EU kojih smo i mi dio. Mislim da i nije tako teško otići, ali nije lako ostati i živjeti u drugom sustavu, drugom mentalnom sklopu i okolini. Svaki mora sam ocijeniti da li će ostati tu, probati promijeniti situaciju s kojom je nezadovoljan ili ga ambicija ili neke druge okolnosti vode dalje.
Stara zgrada psihijatrije, do kada?
– Ako uspijemo realizirati sredstva iz EU onda tijekom slijedeće godine, ako ne uspijemo onda ćemo sve morati presložiti i krenuti tražiti sredstva na drugi način. To pitanje ostaje otvoreno još nakon vrijeme.
Postoje li kod vas tzv. ‘liste čekanja’?
– Kod mene osobno ne. Kad radim u ambulanti nema liste čekanja, čekanje na operaciju je u prosjeku kao i kod svih ostalih, oko mjesec dana. Najveći problem je u tome da u ovom trenutku nemam toliko vremena koliko bi želio biti prisutan u kirurgiji. Doći će i to vrijeme, nadam se vrlo skoro.
Što se planira vezano za proširenje zdravstvenih usluga?
– Konkretno proširiti opseg operativnih zahvata – proteze ramena, endoskopije ostalih zglobova, proširiti opseg zahvata u sklopu abdominalne i vaskularne kirurgije, uvesti denzitometriju, dijagnostiku i terapiju stražnjeg segmenta oka, operacije srednjeg uha, proširiti opseg endoskopske dijagnostike i terapije, uvesti nove laboratorijske pretrage koje do sada nismo radili, i niz drugih poboljšanja u kvalitativnom i kvantitativnom smislu.
Kako se vidite na kraju mandata?
– Malo stariji i više sijedih, šalim se. Imamo jako puno planova, uvijek postavljam jako visoke ciljeve jer mislim da je onda i ukupni rezultat bolji. Osobno bi bio izrazito zadovoljan ako ćemo uspjeti realizirati sve planove. To znači kompletna kadrovska popunjenost bolnice, svi odjeli infrastrukturno riješeni, obnovljena oprema. Sve navedeno je potrebo da na kraju svega i pacijent bude zadovoljan. Najveći dio ovisi o visine limita, realizacija planova ovisi o visini limita. Treba naglasiti da je potrebno stvoriti jasne uvjete rada i funkcioniranja.
Zadovoljan djelatnik može pružiti bolju i kvalitetniju uslugu što u konačnici znači zadovoljan pacijent koji vjeruje u nas i dobiva maksimalnu moguću skrb u svojoj bolesti. A to nam je krajnji cilj – dobro organizirana bolnica sa jasno definiram pravima i odgovornostima djelatnika i zadovoljnim pacijentom.
Pacijent je naravno u središtu svega – njegova sigurnost, najbolja zdravstvena skrb i zadovoljstvo,a do toga se dolazi preko zadovoljnih ljudi koji se brinu oko njih, u primjerenim uvjetima- s optimizmom smo priveli razgovor kraju, a na upit, što bi još volio dodati spremno je rekao:
– Zahvalio bi svim djelatnicima bolnice na izrazitom trudu koji svakodnevno ulažu na svom poslu. Bez njih ova bolnica i odlični rezultat ne bi bilo ovo što jesu. Jako puno liječnika dugi niz godina, čak i desetljeća, rade 50-70 sati više od mjesečne satnice. Oblik rada u dežurstvu od 24 sata u komadu je većini ljudi nepojmljiv. Vrlo često naši pacijenti vele da oni naš posao ne bi radili ni pod kojim uvjetima. To je sve sastavni dio posla, odnosno poziva, kao takav smo ga prihvatili, radimo i dalje.
Imam dojam da se u javnosti uvijek bolnice često spominju u negativnom kontekstu, ali statistika pokazuje drugo – mi smo prva bolnica u Hrvatskoj po postotku pacijenta koji se liječe u našoj bolnici. 82% Međimuraca se liječi u našoj bolnica – najbolji postotak u Hrvatskoj. Osim toga anketa o zadovoljstvu pacijenata koju ćemo uskoro objaviti dala je odlične rezultate.
U tijeku je akcija prikupljanja sredstava za nabavu dječjeg gastroskopa. Želio bi zahvaliti svim učenicima, njihovim roditeljima i zaposlenicama OŠ Nedelišće koji su prikupljena, nemala financijska sredstva na Božićnom sajmu, uplatili za tu namjenu. Iznimni primjer nesebičnosti i želje da se pomogne svojim vršnjacima. Također od srca hvala svim ostalim donatorima, osobito organizatorima donatorske večer, Gradskoj kavani! Akcija traje i dalje, pozivam sve ljude koji su u mogućnosti da uplate sredstva kako bi naši najmlađi pacijenti lakše, bolje i sigurnije bili pregledani, a samim tim i liječeni uz pomoć nove opreme.
I za kraj poruka optimizma…
– Nadam se ćemo uspjeti opravdati ukazano povjerenje i bolnicu dići na još viši, bolji i kvalitetniji nivo na zadovoljstvo pacijenta i svih djelatnika bolnice. Međimurje i Međimurci to zaslužuju.
Ima li ljepšeg završetka? Pala vam ravnatelju poruka na plodno tlo!
