Dio naše svakodnevice, ali i svakodnevice naše djece jest izloženost medijskim sadržajima i to ponajprije televiziji kao jednom od najpopularnijih i najmoćnijih masovnih medija. Mnogi televizijski sadržaji su pozitivni činitelji socijalizacije, odnosno, imaju edukativnu, odgojnu, zabavnu i informativnu vrijednost, ali je dostupan i velik broj sadržaja koji se smatra štetnim jer prikazuje elemente nasilja i ostalih rizičnih ponašanja koji mogu utjecati na djecu.
Upravo je zato vrlo važno znati kako kao roditelj pristupiti televiziji, odnosno kako postaviti ograničenja svome djetetu, ali i usmjeriti ga na one televizijske sadržaje koji će pozitivno utjecati na njega, posebno u ranom djetinjstvu, koje i čini najvažniji period razvoja djeteta.
Vanjski podražaji u ranom djetinjstvu od presudne su važnosti za daljnji razvoj
Tijekom tog perioda, koji traje do šeste godine života, dječji mozak je više prijemljiv za pozitivne utjecaje, ali i osjetljiviji na negativne, nego u kasnijim godinama. Pokazalo se da bebe sa šest mjeseci počinju obraćati pažnju na sadržaje namijenjene bebama.
Nakratko im pažnju mogu zadržati zvukovi i boje, ali bez procesuiranja sadržaja. Tijekom prve godine života, kako se poboljšavaju kognitivne i perceptivne sposobnosti, beba može prepoznati osobe ili objekte na ekranu, ali ne shvaća kako su povezani međusobno ili sa stvarnim objektima koje predstavljaju. Pažnja sve više raste do dobi od tri godine, kada djeca počinju intenzivnije i s razumijevanjem pratiti televizijske sadržaje.
Stručnjaci smatraju da djeca mlađa od dvije godine ne bi uopće trebala gledati televiziju, dok između druge i treće godine djeca počinju pokazivati interes prema televizijskim sadržajima i smatra se da njihovo vrijeme gledanja ne bi trebalo premašivati jedan sat dnevno.
S dobi, gotovo linearno, raste i vrijeme koje djeca provode u gledanju televizije te je to vrijeme značajno veće od ostalih aktivnosti kojima se djeca bave tijekom svojeg slobodnog vremena. No važnije od vremena provedenog pred ekranom jest način korištenja, odnosno kvaliteta sadržaja koja im se prikazuje.
Stručno mišljenje o ovoj složenoj temi potražili smo od Lucije Matjačić Kovačić, magistre psihologije koja ima bogato iskustvo u radu s djecom, a ujedno je i sama majka dvoje male djece. Objasnila nam je kako televizijski sadržaji mogu utjecati na djecu te dala preporuke pomoću kojih roditelji mogu biti pozitivan primjer vlastitoj djeci te tako ujedno već od najranije dobi oblikovati njihovu medijsku kulturu i razvoj kritičkog mišljenja.
– Televizija se može smatrati jednim od alata za učenje. Na programu možemo naći niz edukativnih emisija za najmlađe, koje potiču učenje abecede, brojeva, boja, oblika, obogaćuju rječnik, omogućuju upoznavanje svijeta oko sebe, istraživanje mjesta, životinja i stvari koje drugačije ne bi mogli, potiču maštovite ideje, kreativnost, osjećaj za estetiku, praktičan rad, približavaju svijet glazbe, plesa, sporta, umjetnosti, motiviraju djecu da se iskušaju u novim aktivnostima i uključe u neobavezno učenje, ističe Lucija.
Preporuke za roditelje: televizijske sadržaje prilagodite svojoj djeci i budite im uzor
Svakodnevno iskustvo pokazuje nam da djeca i odrasli više ne znaju funkcionirati bez televizije. No kako postići da njen utjecaj bude više pozitivan nego negativan za malu djecu? Lucija Matjačić Kovačić predlaže sljedeće savjete.
Vremenski ograničite gledanje televizije. Do dobi od dvije godine trebalo bi izbjegavati ciljano ostavljati dijete ispred ekrana. Od druge do treće godine preporuke su da vrijeme ne premašuje jedan sat dnevno. Dogovorite s djetetom u koje doba dana i koliko dugo može gledati određene sadržaje, no takav dogovor ne mora biti strog i rigidan, nego u skladu s vašom dnevnom rutinom.
Kontrolirajte medijske sadržaje. Djeca provode najveći dio slobodnog vremena uz televiziju i druge medije, a nemaju oblikovan kritički odnos prema sadržajima te su podložnija i izloženija njihovim štetnim posljedicama. Roditelj mora kontrolirati što dijete gleda, zabraniti neprimjerene sadržaje i preporučiti poželjne.
Gledajte s djetetom. Roditelji bi što češće trebali gledati televiziju zajedno s djetetom da se i sami upoznaju sa sadržajima koje dijete gleda. Roditelji bi trebali razgovarati s djetetom što želi gledati i što ga zanima te promatrajući uočiti koju ulogu u njegovom životu imaju mediji, likovi, priče.
Preporuča se da roditelji i djeca zajedno gledaju njihove omiljene emisije, da razgovaraju o tome što je dobro, a što je loše. Takav evaluativni pristup je najbolji jer diskutiranje s djecom o onome što je viđeno potiče razvoj analitičkih sposobnosti, pomaže u vrednovanju značenja, uočavanju moralne poruke i shvaćanju prirode sadržaja, a istovremeno dijete uživa jer gleda ono što voli.
Izbjegavajte gledanje televizije kao kaznu. Roditelji pogrešno smatraju da slanje djeteta pred TV kao kazna ima pozitivan učinak. Dijete u tom slučaju vidi TV kao nagradu i neće mu biti mrsko ponoviti neko nepoželjno ponašanje kako bi opet mogao gledati svoje omiljene sadržaje.
Bolja opcija je da televizija bude privilegija, odnosno nagrada za dobro ponašanje ili izvršavanje nekih obaveza. U svakom slučaju, treba dozirati gledanje televizije i voditi računa da su zdravije aktivnosti dovoljno zastupljene.
Izbjegavajte korištenje televizije kao dadilje. Vjerojatno ne postoji roditelj koji ponekad ne posegne za televizijom kako ‘dadiljom’, no takve situacije treba svesti na minimum. Djeci je za razvoj društvenih i govornih vještina važno da imaju što više društvenih kontakata s roditeljima i drugom djecom.
Budite svjesni svojih navika gledanja televizije. Dječja navika gledanja televizije djelomično je pod roditeljskim utjecajem i to najvećim dijelom pod utjecajem pravila koje roditelji postavljaju pred dijete. Djeca u određenoj mjeri oponašaju roditeljske navike gledanja televizije – i one dobre i one loše.
Roditelj koji mnogo vremena provodi pred televizijom i stalno drži daljinski upravljač u ruci, ne može očekivati da njegovo dijete neće pokazivati interes i isto mnogo vremena provoditi ispred ekrana.
Kako se snaći u velikom broju dostupnih sadržaja?
Danas nam je dostupan velik broj programa prilagođenih maloj djeci kao što su RTL kockica, BabyTv, Cartoon Network i slično. Na hrvatskom jeziku ne postoji veliki izbor specijaliziranih programa baš za djecu, no na gotovo svim redovnim programima nalazimo sadržaje namijenjene djeci. Lucija Matjačić Kovačić u tom je moru sadržaja pronašla one koje gleda zajedno sa svoje dvije kćeri.
– U posljednje vrijeme postoji sve više edukativnih emisija koje volim gledati sa svojom djecom, primjerice Juhuhu, Mali znanstvenici, Idemo u Zoo, Život na farmi, Etno sat, Bilo jednom…ljudsko tijelo, pomoću kojih djeca upoznaju svijet oko sebe, stvari, životinje i mjesta koja drugačije ne bi mogli. Svijet glazbe, plesa i umjetnosti približava im se pomoću hitova dječje televizije, ali i brojalica i pjesmica u sklopu Juhuhu programa, govori nam Lucija.
Što se pak tiče primjerenosti i kvalitete kratkih animiranih filmova, o tome, kako navodi Lucija, stručnjaci još uvijek imaju podijeljena razmišljanja.
Primjerice, za dobro poznate likove Tom i Jerry smatra se da su previše agresivni, a za Mašu (Maša i medvjed) da je nestašna i sklona nepodopštinama. No zato Pocoyo, Mickey Mouse Club, Sofija Prva, Mali leteći medvjedići, Peppa Praščić, Pseća ophodnja nude sadržaje koji su primjereni mlađoj djeci jer im je prilagođen jezik, imaju uključene edukativne elemente te stavljaju naglasak na socijalne i emocionalne aspekte.
Neke od najboljih animiranih filmova našeg djetinjstva također možemo ponuditi svojoj djeci
Mnogi od nas često su nostalgični za animiranim filmovima našeg djetinjstva, koji nam se često čine i kvalitetnijima u odnosu na one današnje, no sve brži razvoj tehnologije omogućuje nam da i te sadržaje prikažemo svojoj djeci. Tako Lucija svoje dvije kćeri upoznaje s likovima iz kratkih animiranih filmova kao što su Profesor Baltazar, Pingu, Lolek i Bolek, Pčelica Maja, A je to, Cipelići i drugi.
Mogućnosti kvalitetnih sadržaja koje možemo ponuditi svojoj djeci nebrojene su, no u svemu je najvažnija uloga roditelja. Upravo oni imaju priliku birati i dozirati sadržaje za svoje dijete te im ujedno biti najbolji mogući uzori.
