Željka Hertelendi iz Kotoribe živi u Irskoj od 2003. godine, a doveo ju je njen magistarski studij. – Nakon završetka studija odlučila sam ostati. To je još bilo ono doba kad je u Irskoj vladao ‘keltski tigar’, kada su na svakom koraku bile otvorene mogućnosti i prilike.
Danas imaju mali restoran u središtu Dublina, gdje i žive. – Moj suprug je kuhar pa je on zadužen za kuhinju dok ja radim dva posla. Pored restorana radim već deset godina za “Ted Baker”, poznatu dizajnersku kuću gdje sam zadužena za maloprodaju za područje čitave Irske i Sjeverne Irske. Posao mi je od 9 do 17.30 preko tjedna dok su večeri i vikendi rezervirani za restoran – kaže Željka za portal Nasiljudi.hr.
Zemlja vječnog proljeća
Nije planirala Irsku birati za dom, dogodilo se to slučajno. – Profesorica sam engleskog i njemačkog jezika te sam htjela upisati magisterij u zemlji engleskog govornog područja. Dvoumila sam se između Londona i Dublina, no u Dublinu sam dobila zanimljiviju temu, a i studij je bio nešto jeftiniji.
– Živjela sam u Nottinghamu godinu dana nakon studija, tako sam imala priliku upoznati i Englesku i London – kaže Željka koja se ipak odlučila za život u Irskoj.
– Dublin ima svega 500.000 stanovnika u centru, milijun s okolicom i izleda kao London u malom. Mom suprugu bilo je jako bitno da ima puno prirode i da ima gdje ići u lov i robolov. A ovdje je sve zeleno, kiša ne pada koliko kažu, temperature su od 10 do 20 stupnjeva kroz cijelu godinu te smo morali napraviti ovaj kompromis i živjeti u zemlji vječnog proljeća – kaže nam uz osmijeh.
Irci su kao Hrvati
Kultura im nije bila strana ni na početku. – Nije bilo ničeg što je zahtijevalo navikavanje. Jezik smo znali, a što se tiče karaktera, Irci su vro slični Hrvatima.
Irski naglasak, kaže, nije poprimila, iako se njeni engleski kolege u tome baš i ne slažu. – Irski naglasak pomalo je specifičan. Naš glavni ured je u Londonu dok je drugi u Glasgowu i trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na glasgovski engleski.
S dobivanjem posla nisu nikad imali problema. – Dapače, imali smo puno sreće. No, ona vam i nije potrebna, sada je jako jednostavno jer je Hrvatska u EU. Mi smo morali tražiti zelenu kartu, u to vrijeme bilo je dosta kompliciranije, ali pronašli smo svoju sretnu djetelinu. Više se zapravo i ne sjećam kako smo uspjeli. Firma Ted Baker taman je otvarala svoj prvi dućan u Dublinu i htjeli su naći prave ljude, ja sam tada bila jedna od njih – prisjeća se Željka.
“U Hrvatsku idemo barem triput godišnje”
S obitelji je dobro povezana. – Imam sestru koja živi u Velikoj Gorici s obitelji, otac je još uvijek u Kotoribi. Imam i jako puno prijatelja pa u Hrvatsku idemo barem tri puta godišnje, a obavezno ljetujem u blizini Zadra.
– S obzirom da je restoran nedavno otvoren, trebat će uložiti u njega puno truda i rada te zasad ne gajimo još nade o povratku u domovinu. Želimo dati sve od sebe da naš projekt uspije, a onda ćemo za jedno 5-10 godina vidjeti kakva će biti situacija. Meni je Hrvatska dom i rado bih se vratila. Iako znam da trenutno situacija nije najbolja, ipak vjerujem da se stvari mogu popraviti.
U Dublinu se iznajmljuju i podrumi
Za sada je, kaže, život u Irskoj puno lagodniji nego u Hrvatskoj. – Cijene namirnica mogu se usporediti s onima kod kuće, a često se na akcijama nađu i puno jeftinije. Jedino su jako skupi alkohol i cigarete, Marlboro dođe skoro 11 eura, što je, barem za hrvatske pojmove jako visoka cijena. Obući se može u Irskoj za puno manje novaca.
– Ono što je skupo ovdje su stan, smještaj i putovanje. Cijene tramvaja, busova i vlakova dosta su visoke. Stanovi su katastrofa trenutno jer je potražnja velika, a stanova naprosto nema dovoljno. Zato je prosječna cijena nekog dvosobnog stana, koji nije čak ni u centru grada, nekih 1.500 eura mjesečno, i to bez režija. A gotovo je nemoguće naći neki dobar. Ljudi idu čak toliko daleko da iznajmljuju i podrume – priča Željka za portal Nasiljudi.hr.
“Ako radite u dobroj firmi, teško ćete se odlučiti na povratak”
– Mi smo u zavidnom položaju jer smo 2011. iskoristili priliku da kupimo stan u vrijeme kad je bila recesija i kad su cijene stanova pale. Danas je izrazito teško dobiti kredit jer, kao prvo, morate imati 20% učešća, a kao drugo, za kupnju nekog stana ili kuće potrebno Vam je minimalno 250.000 eura, a time su i rate kredita jako visoke i malo ih koja plaća može izdržati.
Kaže nam tako da je minimalna satnica 9.16 eura, što se čini super s obzirom na hrvatske prilike, ali da za irske zapravo i nije. – Prosječna mjesečna plaća nakon poreza ispadne 1.500 eura. U prosjeku se život u Irskoj toliko ne razlikuje od onog u Hrvatskoj. No, na menadžerskim pozicijama plaće su jako dobre. Ako radite u nekoj dobroj firmi, teško možete zamisliti povratak u u Hrvatsku – zaključuje Željka.
