Mediji su danas dio naše svakodnevice. Jutra nam najčešće započinju uz kavu i pregled novosti na društvenim mrežama i portalima, a večeri završavaju gledanjem televizije u udobnosti doma. Slobodni vikendi ponekad su rezervirani za listanje novina i časopisa, no čak i kada se odmaknemo od svih izvora vijesti, opet redovito stvaramo sami svoje objavljujući snimke svog prvog klizanja, uživanja u adventskim događanjima ili jednostavnog odlaska u kupovinu. Ne samo da svakodnevno kozumiramo medijski sadržaj, nego ga sve više i sami stvaramo.
Potreba medijske pismenosti rezultat je ubrzanog razvoja tehnologije
Tehnologija je neminovno zagospodarila našim životima i medijski sadržaji uvijek su nam na dohvat ruke, što ima svoje prednosti i nedostatke, no svakako zahtijeva i učenje novih znanja i vještina. Zato je važno znati kako primati medijski sadržaj, kako ga interpretirati, kako ga stvarati, ali i kako uočiti njegove potencijalno loše strane.
To su prepoznali i stručnjaci iz područja odgoja i obrazovanja pa se tako posljednjih godna u školama sve češće govori o tzv. medijskoj pismenosti. Iako je sam termin nastao 1992. godine kao rezultat Konferencije o medijskoj pismenosti (National Leadreship Conference on Media Literacy), a UNESCO je već sedamdesetih godina prepoznao važnost tzv. obrazovanja za medije, medijska pismenost tek posljednjih nekoliko godina intrigira pažnju javnosti.
Koncept medija od njihovih početaka pa sve do danas drastično se promijenio, no ideja medijske pismenosti ostala je ista. Prema općeprihvaćenoj definiciji, danas ona uključuje sposobnosti pristupa, analize, vrednovanja i stvaranja medijskih poruka u različitim oblicima. Drugim riječima, uključuje vještine analiziranja i vrednovanja nužnih za interpretiranje medijskih sadržaja, vještina proizvodnje i stvaranja sadržaja, ali i informatičku pismenost.
Što čini medijski pismenu osobu?
Prema Europskoj povelji o medijskoj pismenosti, medijski pismene osobe trebale bi moći učinkovito koristiti medijske tehnologije za pristup, čuvanje, ponovno dobivanje i dijeljenje sadržaja prema svojim individualnim i društvenim potrebama i interesima, imati pristup i donositi informirane izbore o širokom rasponu medijskih oblika i sadržaja iz različitih kulturnih i institucionalnih izvora, razumijeti kako se i zašto stvara medijski sadržaj, kreativno koristiti medije za izražavanje vlastitih ideja te iznošenje informacija.
Posebno je važno da medijski pismene osobe mogu kritički analizirati jezik, tehnike i konvencije koje se koriste u medijima te poruke koje prenose, a isto tako da mogu prepoznati i izbjegavati uvredljive ili štetne medijske sadržaje.
Razvijanje odnosa prema medijima počinje u roditeljskom domu
Da bi osobe mogle stasati u medijski pismene, potrebno je s time krenuti već od predškolske dobi te nastaviti kroz osnovnoškolsko obrazovanje. U tome nemaju presudnu ulogu samo odgajatelji i učitelji, nego i roditelji. Ili bi tako barem trebalo biti.
Naime, roditelji su često zbunjeni samim pojmom medijska pismenost jer nerijetko pod time podrazumijevaju samo nove medije kao što je internet pa samim time smatraju da su njihova djeca čak i medijski pismenija od njih. Međutim, tu je riječ o informatičkoj i tehnološkoj pismenosti jer samo znanje korištenja interneta ne znači da je bilo koja osoba medijiski pismena te da bez dodatnog educiranja može sama stvarati kritički odnos prema medijima.
Koliko je važna uloga roditelja u tome, svjedoči i nedavno provedeno istraživanje, čiji je rezultat pokazao da dječji mozak funkcionira drugačije prilikom gledanja televizije s roditeljem. Dakako, na roditelju je da odabere kvalitetni sadržaj, a upravo će tome pridonijeti i ova naša nova rubrika.
Većina škola još je uvijek u procesu prilagodbe na medijsku pismenost
Što se pak tiče odgojno-obrazovnih ustanova, medijsko obrazovanje nerijetko se svodi samo na sate medijske kulture u sklopu predmeta hrvatski jezik, učenje o novinarsko-publicističkom funkcionalnom stilu i dopunjuje tematikom interneta na satima informatike te suradnjom sa školskim knjižničarima.
Na satima hrvatskog jezika medijima se posvećuje od osam do deset sati godišnje i to samo u višim razredima osnovne škole. Program za srednju školu uopće ne sadrži podučavanje o medijima pa se tako s funkcioniranjem medija i razvijanjem kritičkog mišljenja prema njima susreću samo oni uspješniji učenici koji pohađaju izvannastavne aktivnosti poput radijske ili novinarske grupe.
Na satima redovne nastave učenici se češće usmjeravaju na umjetnički sadržaj medija, nego na stvaranje kritičkog odnosa prema njima. Jedina je iznimka pisanje filmske kritike na zadanu temu. Međutim, ruke učitelja i nastavnika tu su redovito vezane jer imaju ograničenu satnicu i zadani sadržaj koji se mora obraditi, a nerijetko ne posjeduju ni potrebnu informatičku opremu.
U tim uvjetima oni zaista daju sve od sebe pa povremeno od svojih učenika stvaraju prave male novinare ili pak konzumente medija koji će dvaput razmisliti o sadržaju koji im neki mediji nude.
Koliko god u 21. stoljeću bilo prijeko potrebno razvijanje medijske pismenosti, ono ni u novom kurikulumu, čije je rješavanje još na čekanju, neće imati status samostalnog predmeta. Neki od aspekata medijske pismenosti već su određeni kao međupredmetne teme za izborne predmete i dodatne aktivnosti koje će škole moći samostalno oblikovati, a drugi dio odnosi se opet samo na hrvatski jezik kao predmet i njegovo predmetno područje mediji i kultura.
U to će se djelomično uključiti sadržaji likovne kulture i informatike. Za usporedbu, u finskom obrazovnom sustavu takvim se temama posvećuje i do sedam sati nastave tjedno.
Rubrika ‘Djeca i mediji’ nastojat će djelovati na razvijanje medijske pismenosti
Upravo zbog potrebe dodatne edukacije ne samo djece, nego i njihovih roditelja, ali i zabluda o medijskoj pismenosti na koje često nailazimo, pokrenuli smo ovu rubriku pod nazivom ‘Djeca i mediji’.
U njoj ćemo redovito iznositi teme koje su presudne za stjecanje medijske pismenosti, a koje će i roditeljima pomoći u njihovom doprinosu stvaranja medijske kulture kod svoje djece. Dotaknut ćemo se važnosti sigurnog korištenja interneta, dati pregled svih vrsta medija i njihovog utjecaja na svakodnevni život djece, predlagati kvalitetne medijske sadržaje u kojima zajedno mogu uživati roditelji i djeca te istaknuti ulogu medija kroz razvojne etape djetinjstva.
Saznat ćemo i nešto više o tome kako se postaje novinar, o samom nastanku reklama, vijesti, reportaža, zabavnog medijskog sadržaja te ono najvažnije – naučiti kako stvoriti kritički odnos prema medijima i uzeti od njih ono najbolje.
Svoj će doprinos dati i vrsni međimurski psiholozi, novinari, pedagozi, knjižničari, učitelji i profesori koji imaju bogato iskustvo u radu s djecom te shvaćaju potrebu medijske pismenosti u 21. stoljeću.
Imate li i sami prijedlog teme za koju biste voljeli da se dodatno istraži, javite nam se na info@emedjimurje.hr.
