Volonteri čakovečkog skloništa Prijatelji strahuju svaki put kad zazvoni telefon. S druge strane obično čuju samo tužne priče o ostavljenim i zlostavljanim životinjama. Baš zato vesele se svakom danu u kojem ih nitko ne zatraži pomoć.
– Sredina tjedna, stigli čak do srijede bez ijednog indicenta. Obično već ponedjeljkom neki horor. A onda poziv, njemački ovčar s rupom na glavi. Ne, nismo čekali. Pokupili smo ga najbrže što smo mogli. Nagledamo se svega, ali ovo nas je ostavilo bez riječi – kažu volonteri. Pas je pronađen u mjestu Celine, općina Podturen, s ogromnom rupom na glavi. Prema obliku, vjerojato je udaren sjekirom.
Još se ništa ne zna
– Brzom operacijom spašen mu je život, no hoće li sve proći bez komplikacija tek treba vidjeti – ističu volonteri. Priča o teško ranjenom psu proširila se društvenim mrežama. Postavlja se samo jedno pitanje: “Tko je to mogao učiniti, zar takav netko živi među nama?”.
O zlostavljanj pasa u Međimurju Aleksandra Hampamer, voditeljica skloništa, govori i piše nadležnima već dulje vrijeme, no ništa se nije promijenilo.
– Iako je prošlo gotovo godinu dana, u romskim naseljima i dalje luta preko 2000 nezbrinutih pasa koji umiru od bolesti, pothlađenosti, gladi. Nakon što su u tim istim naseljima očišćeni deponiji smeća, psi više nemaju što jesti. Kujice se kote svakodnevno, a maleni se smrzavaju, umiru od nametnika ili gladi. Sklonište Prijatelji od početka godine izvuklo je iz naselja preko 350 pasa, onih najkritičnijih. Napravljeno je to uz pomoć udruga iz čitave zemlje i građana, no to je tek kap u moru jada koji tamo prevladava – ističe A. Hampamer.
Gradovi i općine u kojima su naselja kažu da novca za sterilizaciju nemaju, a Ministarstvo poljoprivrede ne želi pomoći dok te iste općine i gradovi ne sastave akcijski plan i daju pisana jamstva po kojem bi se problem riješio. Rješenje bi trebalo obuhvatiti cijepljenje i čipiranje svih vlasničkih pasa, sterilizaciju istih te zbrinjavanje “viška” pasa. Budući se radi o ogromnim sredstvima, sve se više “šuška” kako će se problem riješiti tako da se višak pasa usmrti, kao što je napravljeno i 2009. godine.
Svaki život je vrijedan
– Zar onda čudi da se ovakvi horori događaju kad sami čelnici nekih općina predlažu ovu mjeru, ne shvaćajući da je život svakog živog bića vrijedan, kako čovjeka, tako životinje? Napuštenih životinja sve je više. I dok zakonodavac priprema novi Zakon o zaštiti životinja u kojem ponovo nema uredbe o obaveznoj sterilizaciji za sve pse, kako bi se smanjila populacija pasa lutalica, oni se zbrinjavaju u tridesetak registriranih skloništa od kojih je samo 6 no kill. Što se time poručuje? Da se svaki višak može riješiti smrću? I gdje je onda razlika između injekcije u skloništu i nečije ruke sa sjekirom? Razlike nema, jer život je život – ogorčena je A. Hampamer.
Njemački ovčar iz ove priče imao je sreću da su ga vidjeli dobri ljudi, da je uspio pobjeći drugom, možda smrtonosnom udarcu. I imao je sreću da je stigao u sklonište koje ne usmrćuje nakon 60. dana, a tisuće njih nemaju tu sreću.
Pomoć skloništu i Dobriši
Želite li pomoći čakovečkom skloništu Prijatelji da plate troškove operacije i skrbi za Dobrišu, svoju donaciju možete uplatiti na IBANHR3323400091116025375, ZEU Prijatelji životinja i prirode, V. Nazora 56, Mihovljan, 40000 Čakovec. U svrhu uplate napišite da je za Dobrišu. Volonteri čekaju poziv i svjedočanstva o nemilom događaju, jer osoba koja je pokušala ubiti Dobrišu treba za to i odgovarati.
