Svjetski dan borbe protiv AIDS-a obilježava se unatrag 28 godina 1. prosinca, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, brojnim aktivnostima i događanjima.
Cilj je podizanje svijesti javnosti i ukazivanje na javnozdravstveni značaj HIV/AIDS-a, rizike i mjere zaštite, prevenciju, pravovremeno dijagnosticiranje i liječenje, pokazivanje solidarnosti prema oboljelima, smanjenju diskriminacije te zaštiti spolnog i reproduktivnog zdravlja.
Virus (virus humane imunodeficijencije-HIV) otkriven je 1984. godine, ali povijest te bolesti počinje nekoliko godina ranije, krajem 70-tih. U Hrvatskoj su se prvi slučajevi javili 1985. godine, a prvi bolesnik je primljen u Kliniku za infektivne bolesti ‘dr.F.Mihaljević’ u Zagrebu 1986.godine. Bila je to nova bolest za koju se putovi prijenosa nisu znali, bolest je bila 100 posto smrtonosna, pa se pojavio strah među svima, tako i među zdravstvenim djelatnicima.
Provodile su se mjere zaštite za koje se danas zna da nisu bile potrebne – bolesnicima se pristupalo s kompletnom zaštitnom opremom, maskom i pregačom. Već 90-tih godina se znalo kako se virus prenosi i do danas novih putova prijenosa nema. Dva su tipa virusa HIV 1 i HIV2. (HIV 2 otkriven je krajem 1985.godine – zapadnoafrička žarišta). Zaraza jednim virusom ne isključuje zarazu drugim.
HIV je osjetljiv na toplinu, kiseline, deterdžente, sušenje i organska otapala (alkohol, eter, dezinficijensi). Nepostojan je u probavnom sustavu (uništava ga želučana kiselina pa se ne može prenijeti unosom na usta).
Na 4 ̊C može tjedan dana preživjeti u sasušenoj krvi, a u šprici nakon vađenja krvi može preživjeti 4 tjedna. Izvan organizma ne preživljava dovoljno dugo da bi se širio preko predmeta i okoline.
Virus se nalazi u krvi, vaginalnoj i sjemenoj tekućini, majčinom mlijeku, slini i suzama.
Putevi prijenosa: Prenosi se putem tjelesnih tekućina zaražene osobe. Glavni putovi prijenosa su – spolni, krvlju te s majke na dijete (u trudnoći, pri porodu ili dojenjem). Najčešći put prijenosa – heteroseksualni, u visokorazvijenim zemljama se širi među muškim homoseksualcima, analni spolni odnos predstavlja visoki rizik, narkomani, akupunktura, piercing, tetovaža… Rizik za zdravstvene djelatnike pri ubodnom incidentu je 0,2-0,3%. Poljupcem se HIV ustvari ne prenosi! Komarci i drugi insekti ne prenose HIV!
HIV bolest: HIV infekcija je kronična i doživotna – zbog sposobnosti virusa da se zadrži u stanicama u latentnom stadiju. Bolest je kronični progresivni proces koji započinje ulaskom virusa u krvotok te postupno dolazi do oštećenja imunološkog sustava. Domaćim s vremenom postaje sve osjetljiviji i na kraju umire radi komplikacija, oportunističkih infekcija i malignoma.
AIDS je stanje uznapredovale bolesti ili kasne faze HIV bolesti, s nastupom oportunističkih bolesti.
Liječenje: vrlo aktivna antiretrovirusna terapija (highly active antiretroviral treatment – HAART), tj. kombinacija nekoliko vrsta lijekova koji djeluju na različite ciljne strukture i inhibicijom faze razvojnog ciklusu virusa. Cilj HAART-a je smanjiti viremiju na nemjerljivu razinu, što dovodi do oporavka imunološkog sustava i kasnije pojave simptomatske faze bolesti. Terapija se određuje za sve bolesnike pri ulasku u kliničku skrb. Primjenom antiretrovirusne terapije ne postiže se potpuno izlječenje te je terapiju potrebno uzimati do kraja života.
Zahvaljujući lijekovima, od bolesti koja je bila 100 posto smrtonosna, učinjena je kronična bolest što je jedno od najvećih otkrića suvremene medicine prošlog stoljeća.
Hrvatska ima centralizirani sustav za osobe koje žive s HIV-om, svi bolesnici se liječe u Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu. Pritom bolesnici ne moraju dobiti uputnicu od liječnika primarne zdravstvene zaštite kako bi se uključili u skrb. Od 2015. godine svi bolesnici koji uđu u skrb i koji to žele, dobivaju antiretrovirusnu terapiju (terapija se daje unutar 30 dana, uspješnost terapije je 98 posto). Lijekovi se daju iz bolničke ljekarne, Klinike za infektivne bolesti.
Danas je na raspolaganju više antiretrovirusnih lijekova. Postoje i razne kombinacije lijekova u jednoj tableti, što je mnogo jednostavnije za bolesnike. Kod nas se daju lijekovi drugog izbora koji su vrlo uspješni i nemaju značajnije nuspojave.
Od 2007. do 2015.godine u skrb je bio uključen 731 bolesnik, od toga 43 je bilo već negdje drugdje u skrbi, najviše u drugim europskim zemljama. Rekordna je bila 2015.god. kada je u skrb uključeno 122 bolesnika, od toga 116 novodijagnosticiranih.
Testiranje: Ljudi često ne žele na testiranje u zdravstvene ustanove jer se boje da im neće štititi privatnost. U Zagrebu postoje dva centra (ukupno ih je 10 u Hrvatskoj) u kojima se vrše testiranja izvan zdravstvene ustanove – LGBT centar u Petrinjskoj, te CheckPoint (HUHIV).
Profilaksa: ukazivanje ljudima na rizično spolno ponašanje, smanjivanje brojna partnera, korištenje zaštite! Kondomi imaju nepropusnu barijeru za čestice veličine spermija, ali i uzročnike spolno prenosivih bolesti, pa tako i HIV-a. Predekspozicijska profilaksa (PrEP) znači uzimanje antiretrovirusne terapije HIV negativne osobe kako bi se spriječila zaraza HIV-om, prije i nakon spolnog odnosa u osoba koje se rizično spolno ponašaju. Ta metoda je učinkovita zaštita ako se lijekovi uzimaju redovito. Djeluje kod muškaraca i žena jednako, kao i kod homoseksualnih, biseksualnih i heteroseksualnih osoba. Djeluje kao prevencija HIV-a, ali ne i na prevenciju drugih spolnoprenosivih bolesti. Lijekovi su najčešće Tenofovir i Emtricitabin. Kombinacija ta dva lijeka je u jednoj tableti i naziva se Truvada. Najveći razlog što se uzimaju baš ti lijekovi su manje nuspojave od drugih antiretrovirusnih lijekova.
PrEP je dostupan u SAD-u od 2012. godine i Kanadi od veljače 2016. godine U Europi je trenutno dostupan samo u Francuskoj. Kad kod nas postane dostupna ta profilaksa, postojat će smjernice za korištenje.
