Maša Hrustek Sobočan (38) iz Čakovca trenutna je v.d.ravnatelja Muzeja Međimurja. Ova netipična diplomirana povjesničarka umjetnosti i profesorica povijesti umjetnosti te ruskog jezika i književnosti, u slobodno vrijeme obožava voziti motore, čitati ruske klasike i provoditi vrijeme sa svojom djecom, koju smatra svojim najvećim ponosom.
Osim što radi na svom doktorskom studiju, pronalazi i vremena za uzgoj borovnica i paulovnija sa suprugom. U svemu tome neiscrpna su joj inspiracija ljubav prema povijesti umjetnosti, prirodi, obitelji i životu općenito.
Ljubav prema umjetnosti odredila je njezin tijek školovanja
Kako ju je od malih nogu privlačila umjetnost, Maša je nakon završene osnovne škole u Čakovcu upisala Srednju školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a odabir smjera studija sam se nametnuo.
– Povijest umjetnosti me oduvijek zanimala i privlačila kao i umjetnost općenito. U sebi nosim poriv za likovnim izražavanjem isto koliko i želju za povijesnim istraživanjem te sam i jedno i drugo našla spojeno upravo u ovoj humanističkoj znanosti.
Studij ruskog jezika zaintrigirao me zbog njihove bogate književnosti koju volim i mogućnosti da ju čitam na izvornom jeziku, ali i iz razloga da naučim jezik jer smatram da u današnje doba poznavanje što više stranih jezika samo može doprinjeti na životnom putu. Zato se Filozofski fakultet u Zagrebu činio idealnim – započinje svoju priču Maša koja je u studentskim danima uspjehe jedan za drugim.
Štoviše, 2005. godine bila je proglašena najboljom studenticom na Katedri za ruski jezik i književnost, povodom čega joj je uručena plaketa “Josip Badalić”, nazvana tako prema povjesničaru, slavistu i profesoru ruske književnosti koji je na Filzofskom fakultetu u Zagrebu ostavio velik trag. Njemu u čast svake se godine u lipnju održavaju “Badalićevi dani” i dodjeljuje spomenuta plaketa, a tu je čast imala i Maša.
Osim što je predano radila na svojem obrazovanju i tako stvarala zalog za budućnost, već je vrlo rano naučila koliko znači zaraditi vlastiti novac, a danas istome nastoji naučiti svoju djecu.
– Još sam kao srednjoškolka radila sitne poslove, prodavala sladoled tijekom ljeta ispred RK “Međimurka” i slično, što mi je bio prvi korak u realan svijet. Osim toga, između srednje škole i fakulteta te na prvoj godini studija, radila sam kao vanjski suradnik fotograf za tjednik Međimurje, a potom i za Večernji list – govori Maša.
Kako je fotografija njezina velika ljubav, uvijek joj se vraćala, a 2014. i 2015. godine bila je i članica žirija u sklopu Salona fotografije Čakovec.
Neposredno nakon diplome postala je kustosica Muzeja Međimurja
Ipak, ono što najviše voli svakako je povijest umjetnosti. Kako sama kaže, imala je sreću što je vrlo brzo nakon diplome pronašla posao u struci te je postala kustosica Muzeja Međmurja.
– Ispraznilo se mjesto na Kulturno-povijesnom odjelu odlaskom gđe Ljubice Ramušćak u mirovinu pa sam tada započela raditi kao pripravnica. Iduće godine položila sam stručni ispit za kustose te od tada radim kao voditeljica Kulturno-povijesnog odjela u Muzeju .Godine 2015. napredovala sam u višeg kustosa odlukom Ministarstva kulture RH, a trenutno sam na poziciji v.d.ravnatelja Muzeja.
Tijekom svog desetogodišnjeg rada u Muzeju Maša je organizirala brojne izložbe i radionice kojima je na što zanimljiviji način nastojala prezentirati posjetiteljima međimurske legende, mitove, povijesne ličnosti, povijest, umjetnost, umjetnike te općenito kulturnu baštinu Međimurja.
Smatra kako je djetinjstvo najbolje vrijeme za stvaranje ljubavi prema vlastitoj baštini i povijesti svog rodnog kraja pa posljednjih nekoliko godina intenzivno radi na radionicama namijenjenima predškolskom i školskom uzrastu. Svaka od radionica u sebi nosi i pedagoški program.
– S dječjim radionicama pod nazivom “Vitezovi – dame – Stari grad – Pozoj” krenula sam 2013. godine i od tada je radionice posjetilo oko 2000 djece. Još uvijek su popularne i tražene.
Prema povratnim informacijama odgajatelja, u njima je pogođen savršen edukativno-zabavni spoj gdje djeca kroz pričanje, slušanje, odijevanje u likove, glumu i pjesmu dobivaju osnovne informacije o čakovečkoj povijesti na način da niti nisu svjesni da su o nečemu učili, nego misle da smo se cijelo vrijeme igrali. Tradiciju s radionicama nastavljaju i ostale kolegice kustosice u Muzeju Međimurja pa svake godine jedan odjel osmisli i provede jednu novu radionicu – ističe Maša.
Kulturnu baštinu Međimurja promiče i izvan granica Hrvatske
Na taj način doprinosi odgoju buduće publike, no ništa manje joj nisu važni ni oni nešto veći. Upravo je zato osmislila i prekogranični projekt “pHisCulture” koji je proveden u sklopu Operativnog programa SI-HR 2007-2013, a ujedno je to i projekt na koji je najponosnija u svojoj dosadašnjoj karijeri.
– To je bio moj prvi prekogranični projekt sa sufinanciranim sredstvima iz EU fondova koji sam sama osmislila, napisala, aplicirala i provodila. Posebno mi je drag jer smo u sklopu tog projekta istraživali povijest grada Čakovca na kraju 19. i početku 20. stoljeća, točnije između 1880. – 1914. godine. Napravljena je izložba “Večernji soirée: Fin de siècle u Čakovcu” koja je otvorena na Noć muzeja 2015. godine.
Na otvorenju smo se transformirali u odjeću iz toga razdoblja, glumili neke poznate čakovečke povijesne ličnosti, imali modnu reviju i degustaciju jela prema receptima iz tog razdoblja. Projekt mi je donio i divna poznanstva i suradnju s Gospodarskom školom, Srednjom školom Prelog i Pomurskim muzejem Murska Sobota – nadovezuje se Maša.
Trud koji ona njezin tim ulažu u promicanje povijesti i kulture svakako posljednjih godina doprinosi i sve većoj popularizaciji Čakovca kao vrela raznih kulturnih događanja, manifestacija, glazbe i okupljanja umjetnika. Kako kaže sama Maša, sve to ne bi bilo moguće da Međimurje nije prepuno energičnim ljudima koji su spremni sve svoje ideje provesti u djelo.
– Grad napkon nakon dužeg periodavibrira kreativom i jako sam sretna što kroz rad u Muzeju i ja imam priliku doprinijeti stvaranju nove kulturne klime u gradu. Čakovec napokon vraća svoj urbani štih i sjaj kakvim su se starije generacije ponosile u osamdesetim godinama 20. stoljeća. Sva sreća da imamo i mladog gradonačelnika i župana koji shvaćaju i podržavaju takve stvari. Čakovec je po ponuđenim sadržajima i uvjetima za život trenutno po meni najbolje mjesto za život – bez dileme govori Maša.
Nakon deset godina u Muzeju obnaša funkciju v.d.ravnatelja
Upravo ju je takav aktivan pristup i doveo do sadašnjeg, ranije spomenutog, mjesta v.d.ravnatelja Muzeja Međimurja.
– Imam u sebi tu neku organizatorsku crtu (sigurno se moj muž smije dok ovo čita i misli si da je riječ o šefovskoj crti, haha) koja je prepoznata od strane bivšeg ravnatelja mr.sc. Vladimira Kalšana kada me 2011. godine postavio za svog zamjenika.
Zadnjih nekoliko godina sam odrađivala neke veće projekte sama pa se nekako prirodno nametnula ta moja pozicija unutar muzeja. Radoholičar sam i radim puno. I na radnom mjestu i van njega –ističe Maša.
To potvrđuju i brojna događanja u Muzeju. Čakovčani i svi drugi Međimurci mogu biti ponosni na sva kulturna događanja koja grad nudi tijekom godine, a sam atrij Starog grada u tome ima veliku ulogu. Iako se proteklih nekoliko godina činilo kao da je taj prostor zanemaren, ove je godine to itekako ispravljeno. Tu su obilježeni dani 450. godišnjice Sigetske bitke, već tradicionalno “Ljeto u gradu Zrinskih”, a nedavno i prezentiranje zaštićenog umijeća namatanja selničkog Pikača.
Advent u Starom gradu donosi pravu božićnu čaroliju
Sve se to nastavlja organizacijom Adventa u Starom gradu u suradnji s Međimurskom županijom, TZ Međimurske županije i restoranom Shamper. Maša nam je otkrila što sve možemo očekivati unutar starogradskih zidina tijekom mnogima omiljenog doba u godini.
– Očekujte jednu intimnu i ležernu atmosferu u našem dvorištu uz vatricu i kuhano vino, kreativne radionice za djecu u izvebi Muzeja i zasebno u izvedbi udruge Kreativci Međimurja te zanimljive izlagače u drvenim kućicama. Nemojte očekivati plastiku i kinesku robu jer to je kod nas zabranjeno.
Stari grad osvjetlit ćemo u bojama i posuti svjetlosnim zvjezdicama, a s prozora će se nasumično javljati trubači. Imamo i video instalaciju u formi bora, djeda Božićnjaka u svojem ambijentu spremnog za slikanje s dječicom. Glazbeni program u Božićnom duhu održavat će Vlado Mihaljević – završava Maša.
Uz puno ideja za nove projekte nastavlja i dalje, uz neizostavni isupušni ventil vožnje motora. Ovim putem poziva i sve majke-žene-motoristice-ratnice da joj se jave. Tko zna, možda je na pomolu prvi međimurski ženski motoristički klub.
