Središte Čakovca, cijela pješačka zona, područje je kojeg pokriva Kristijan Zelić, 45-godišnji kontakt policajac. Građani ga već dobro poznaju jer tim je dijelom grada u posljednjih šest godina prošao nekoliko tisuća puta. I to uglavnom pješice.
– Ovo je pješačka zona, pa i ja uglavnom hodam. Jedino preko vikenda i u noćnim smjenama koristim se službenim automobilom. Tada ima više narušavanja javnog reda i mira jer ljudi popiju, pa treba brzo reagirati – kaže.
U razgovoru ležeran
Dok u uniformi šeće gradom, prima čestitke jer je u akciji “Čovjek ključ uspjeha u turizmu” proglašen najboljim u Hrvatskoj u kategoriji policajaca. Najvažnije mu je, priča, pokazati građanima da se s povjerenjem i bez straha mogu obratiti policajcima.
– Uvijek se u razgovoru trudim biti što ležerniji jer se u opuštenom, neobaveznom razgovoru dozna i najviše informacija koje mogu pomoći u razrješenju kaznenih djela i prekršaja. Podatak za koji ljudi misle da je nebitan, nama može biti jako važan. Možda je dan ili dva prije krađe netko došao zamoliti čašu vode ili pitati imaju li što na prodaju, a onda se vratio i provalio u kuću – pojašnjava Zelić, koji u PU međimurskoj radi od 1996. godine. Od početka 2010. je kontakt policajac. Građani kažu da je uvijek ljubazan i nasmijan, što im ulijeva osjećaj sigurnosti.
– Najvažnije je djelovati preventivno, a ne represivno. Zato prvo idu upozorenja, a tek onda prijava. Srećom, najviše se konflikata rješava razgovorom – dodaje. Kad se dogodi razbojništvo, a na meti su najčešće kladionice, nakon očevida koji obave njegovi kolege, on ode popričati sa zaposlenicom koja je u šoku i ponuditi joj da je odvede liječniku. Tako pristupa i žrtvama obiteljskog nasilja. Kad se nasilnik privede, riješena je posljedica, no uzrok ostaje. Kontaktira sa socijalnim službama.
– Meni dolaze i pritužbe građana na komunalne probleme. Najčešće se žale na buku iz ugostiteljskih objekata i u stanovima kad se slave rođendani. Popije se, glasnije se pušta glazba, pa ljudi okrenu 112, iako bi probleme s nepridržavanjem kućnog reda morali rješavati stanari s tvrtkom koja upravlja stanovima – napominje.
Loši rezultati istraživanja
Zamolio nas je da apeliramo na mlade da paze na svoje stvari kad su u kafićima i klubovima, posebno na mobitele. Zna se dogoditi da ga izgube kad više popiju, a onda, da se opravdaju pred roditeljima, slažu da im je ukraden, a zapravo im je ispao negdje u gužvi. Nije mu, kaže, bilo drago kad je Čakovec u travnju prema istraživanju časopisa Zaštita i Ekonomskog instituta proglašen najnesigurnijim gradom u državi.
– Ne bih se složio s time. Istina, bilo je krađa, uglavnom bicikala, jer su ih vlasnici ostavljali nezaključanima i na neosvijetljenim mjestima, i krađa poljoprivrednih proizvoda na poljima oko grada, no nije bilo nekih težih kaznenih djela – ističe. Rade li beskućnici u središtu grada probleme, pitamo ga.
– Kakvi beskućnici? Nema u Čakovcu beskućnika. Ljudi koje vidite na klupicama u parkovima imaju mjesto boravišta i ne moraju biti na ulici. Grad im je osigurao stanove. No, ne rade, imaju vremena, a na žalost i probleme s alkoholom na koji troše socijalnu pomoć, a hrane se u pučkoj kuhinji – kaže Zelić, koji sa suprugom i sinom živi u Lopatincu.
