‘Kaj se v Međimurju od 1930. do 1940. leta oblečeno nosilo’, bila je tema ovogodišnje 9. po redu Smotre međimurske narodne nošnje. Smotra se u Žiškovcu održava svake druge godine te uz predstavljanje međimurske tradicije, nošnji i prezentaciju rada kulturno umjetničkih društava Međimurske županije čuva od zaborava odjeću koju su nosili naši stari.
I ove su godine tako organizatori manifestacije bili KUD Žiškovec, Zajednica Hrvatskih kulturno umjetničkih udruga Međimurske županije i Odbor za narodne običaje pri Zajednici HKUU Međimurske županije, te su pritom u Domu kulture u Žiškovcu okupili sedam međimurskih društava i udruga.
Redom su se uz domaćine KUD Žiškovec, predstavili HKUU “Sveti Martin” Sveti Martin na Muri, HKUD “Goričan”, KUU “Veseli Međimurci” iz Čakovca, KUU “Društvo žena” iz Gornjeg Kraljevca, KUD “Katruže” Ivanovec i KUD “Strahoninec”.
Kako bi dali podršku manifestaciji koja održava na životu običaje i kulturu međimurskog kraja, Smotru su svojim dolaskom podržali zamjenica župana Međimurske županije Sandra Herman, predsjednik ZHKUU Međimurske županije i predsjednik Upravnog odbora Hrvatskog sabora kulture Dejan Buvač i predsjednik Gradskog vijeća Grada Čakovca Jurica Horvat, uz predsjednicu Odbora za narodne običaje Jagodu Srša, dok su Smotru pratili članovi Stručnog povjerenstva Smiljana Petr Marčec i Stjepan Hranjec.
“Ova smotra samo je jedna u nizu koje provodimo na području Međimurja, ako se ne varam ujedno posljednja ove godine, a po kvaliteti itekako u rangu svih vrhunskih manifestacija kojih smo dio na našem području.
Veliko hvala svima na angažmanu tijekom čitave godine, na prezentaciji Međimurja diljem zemlje i svijeta, drago mi je što ćemo i danas uz ovu prekrasnu tematiku imati jedno edukativno poslijepodne”, rekla je u svom govoru zamjenica župana te pritom svečano otvorila ovogodišnju Smotru.
Dudeki, faldane kiklje, svetejša obleka, poculice i marame, samo su dio onog neprocjenjivog blaga koje su vrijedni članovi udruga izvukli iz bakinih ormara i pokazali da je održavanje ovakve smotre itekako opravdano i nužno.
Dokle god imamo udruge i kulturno umjetnička društva, kao i njihov nesebični rad, uz velik broj onih koji njihovo djelovanje prepoznaju, međimurski običaji i kultura nikada neće iščeznuti.
