Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog, Rudolfa Steinera, dr. Vinka Žganca pa sve do brojnih profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, liječnika, ekonomista, novinara, sportaša i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio nakon završetka srednje škole u Međimurju, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Denis Bešić (34) iz Orehovice je magistar kemije koji trenutno živi i radi u talijanskom gradu Veroni na istraživanju i određivanju anorganskih onečišćenja nastalih u mehanokemijskim reakcijama sinteze kokristala raznih farmaceutskih supstancija. Uspješno privodi kraju svoj doktorski studij iz područja analitičke kemije, a osim što uživa u učenju talijanskog jezika i otkrivanju talijanskih ljepota, uskoro planira zajedno sa suprugom, također kemičarkom i doktorandicom, pokrenuti vlastitu tvrtku.
Ljubav prema prirodnim znanostima odredila je njegov put
S obzirom da ga je oduvijek privlačilo prirodoslovlje, kada je došlo vrijeme odluke o upisu željenog fakulteta, znao je u kojem smjeru želi krenuti, ali ne i točno koji studijski program želi upisati.
– Školski sustav 2001. godine dopustio je apliciranje na više fakulteta odjednom ako to fizičko održavanje prijemnih ispita dopušta pa sam tako učinio i ja. Pisao sam prijemni na Biološkom odsjeku, Kemijskom odsjeku i Odsjeku fizike na PMF-u, a za svaki slučaj i na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu. Prošao sam na sva četiri prijemna te stekao uvjete za upis na svima, što me opet dovelo do kvadrileme, u ovom slučaju, započinje Denis svoju priču.
– Razmišljajući o svemu, ipak sam odlučio krenuti s kemijom koja mi je izgledala najmističnija, a ipak je egzaktna znanost. Ako će moja draga profesorica kemije iz gimnazijskih dana, prof. Davorka Majetić ovo čitati, najsrdačnije je pozdravljam, kaže nam Denis.
Ne samo da je na fakultetu redao izvanredne uspjehe i primao stipendiju A kategorije koja se dodjeljivala onim studentima koji su bili među 10% najboljih u svojoj generaciji, nego je u studentskim klupama upoznao i svoju sadašnju suprugu Ninu.
Osim toga, imao je priliku slušati predavanja nekih od najvećih profesora s područja kemije kao što su prof. dr. sc. Vladimir Simeon, akademik Nikola Kallay, prof. dr. sc. Tomislav Cvitaš, akademkinja Ivana Weygand-Đurašević, prof. dr. sc. Ivo Bregovec i prof. dr. sc. Ante Deljac.
Takvi uzori omogućili su njemu i njegovim kolegama stasanje u vrsne znanstvenike, a Denis se pohvalio i činjenicom da je jedan njegov kolega doktorirao pod vodstvom nedavnog dobitnika Nobelove nagrade iz kemije.
Nakon studentskih poslova, svoje prvo radno mjesto pronašao je u Plivi
S takvom podlogom iz studentskih dana ne čudi što je Denis prvi posao našao još kao apsolvent u stranoj kompaniji s predstavništvom u Hrvatskoj koja se bavi prodajom opreme za analitičke laboratorije te usluge razvoja novih metoda korisnicima kojima to treba.
– To je bio veliki test za mene jer sam uz posao koji je zahtijevao stalna putovanja morao položiti sve ispite i napraviti eksperimentalni dio diplomskog rada gdje mi je mentor, doc. dr. sc. Nenad Judaš, izašao maksimalno u susret i pružio veliku podršku te sam eksperimente odrađivao u noćnim satima na fakultetu, govori Denis.
Nakon što se specijalizirao u specifičnoj grani analitičke kemije, kao servisni inženjer i aplikativac (pomoć pri razvoju metoda), krenuo je u daljnje traženje posla. Vrlo se brzo zaposlio u najvećoj domaćoj farmaceutskoj kompaniji Plivi.
– Počeo sam kao analitičar u specijalističkoj grupi za određivanje tragova onečišćenja u aktivnim farmaceutskim supstancijama (skraćeno engl. API) u odjelu Istraživanja i razvoja (I&R). Tada moj rukovoditelj, a kasnije direktor u Tevinom I&R-u i moj profesor s Fakulteta, prof. dr. sc. Ernest Meštrović, imao je viziju budućeg smjera istraživanja anorganskih onečišćenja u API-ima te sam, tada, kao mladi analitičar krenuo sa stvaranjem potpuno novog laboratorija za analizu tragova metalnih onečišćenja u API-ima. Ubrzo sam promoviran u voditelja tima te sam vodio grupu od ukupno petoro izvrsnih znanstvenika, kaže Denis.
Kada je Pliva postala dio grupacije Teva, Denisov je tim kupio opremu i analitičke instrumente u milijunskim iznosima kuna koji su zadnji krik tehnologije u tom području.
– Mogu reći da smo bili pioniri analize tragova metala ne samo u regiji nego općenito u farmaceutskoj industriji na polju API-a, kasnije smo se proširili i na finalne proizvode. Stečenim znanjem i iskustvom sam pomogao osnivanju istih takvih laboratorija u Kanadi, Meksiku, Izraelu i Indiji te sam kolege savjetima vodio kroz usvajanje novih znanja i tehnologije do njihova potpunog osamostaljenja u svakodnevnom radu, govori Denis koji ne krije zadovoljstvo što je imao priliku biti dio takvog uspješnog tima.
Doktorski studij bio je logičan slijed u karijeri
Osim predanog rada u tvrtki, Denis je upisao i doktorski studij iz područja analitičke kemije, što smatra prirodnim nastavkom svoje karijere.
– Najveće dostignuće znanstvenika, izuzmemo li nastavničke smjerove, jest doktorat. Kako sam imao stečene uvjete na Fakultetu, podršku kompanije koja me sponzorirala i ono najvažnije, podršku supruge koja je također kemičarka i doktorandica, nisam imao nekog prevelikog izbora osim upisati ga i nastaviti gdje sam stao, govori nam.
Nada se skorom završetku doktorskog studija iako, kako sam kaže, u znanosti nikad nema kraja.
– Kad pomisliš da je kraj s eksperimentima i da je sve gotovo, nekim računom i analizom podataka otvori se još jedno more pokusa koje treba napraviti. Uz moju obitelj koja mi pruža veliku podršku, tu je i moja mentorica prof. dr. sc. Sanda Rončević, koja ima konjske živce i vjeru u mene s obzirom da joj svako malo priredim iznenadni prepad kojim smjerom bi trebali nastaviti dalje, kroz smijeh kaže Denis.
Kako doktorski studij podrazumijeva objavu stručnih i znanstvenih radova, Denis predano radi na njima. U suradnji s različitim fakultetima objavio je nekoliko znanstvenih članaka u koautorstvu, sudjelovao je na nacionalnim i internacionalnim znanstvenim skupovima kao autor i koautor raznih priopćenja te se upravo sprema objaviti znanstveni rad vezan uz istraživanje i temu svoje doktorske disertacije.
U talijanskoj Veroni pronašao je svoje novo radno mjesto
Brojna poznanstva stečena kroz njegov predani rad nedavno su mu pružila priliku života pa je Denis nastavio karijeru u talijanskom gradu Veroni.
– Tzv. lovci na glave (eng. headhunters) često su me kontaktirali i nudili mi posao na području EU-a u raznim farmaceutskim kompanijama, na različitim pozicijama i uz paletu različitih uvjeta. Razmatrao sam ponude iz Irske, Engleske i brojne druge, no ona talijanska nije se mogla odbiti, kako bi rekli likovi filma ‘Kum’, iskren je Denis.
Ponuda je stigla preko noći i već je za nekoliko tjedana umjesto u Zagrebu sjedio u svom uredu u Veroni gdje radi u američkoj farmaceutskoj kompaniji, u odjelu Kontrole kvalitete kao koordinator grupe odgovorne za osiguranje dobre proizvođačke prakse.
Obitelj mu je najveća motivacija
U sve je to krenuo u dogovoru sa svojom obitelji, koja mu je ujedno i najveći životni pokretač i svakodnevna motivacija. Upravo s njima nastoji i provesti slobodno vrijeme.
– Nekad se pitam što sam radio u periodu života kad nisam imao djecu, a mislio sam kako ništa ne stižem. Čak sam i tada rijetko sam imao slobodnog vremena, vjerojatno, kako bi moja supruga rekla, ganjajući karijeru. Danas je naše slobodno vrijeme podređeno sinu i kćeri. Zajedno putujemo, posjećujemo razne radionice, kazališta i sportske aktivnosti. Sinu je tenis glavna preokupacija, a kćeri ples.
Ljubav prema tenisu, i to onom stolnom, dijeli i Denis koji je tijekom studentskih dana igrao za fakultetski tim. Iako, kako sam kaže kroz smijeh, baš nikada nije ništa osvojio, sudjelovao je, a to je ono najvažnije.
Osim svoje obitelji, svojim najvećim uspjehom smatra to što se uspio upisati na željeni fakultet, pronašao željeno zaposlenje i svakodnevno napredovao. Ipak, napominje da se za sve itekako morao potruditi jer mu ništa nije palo s neba, kao ni većini drugih uspješnih pojedinaca.
Sada se planira što bolje prilagoditi novoj okolini i radnom mjestu, a u budućnosti se nada osnivanju vlastite tvrtke koju gradi već neko vrijeme, a koja će se temeljiti na iskustvu koje su zajedno stekli njegova supruga Nina i on. Nadaju se što skorijem početku, a mi im u tome želimo svu sreću.
