U ovom razredu i učiteljica diže ruku kad želi nešto reći – baš kao i učenici. Ali to nije obična učiteljica. Ona je Vesna Perhoč iz OŠ ‘Dr. Ivan Novak’ u Macincu – učiteljica koja ruši sve predrasude, pišu 24sata.
– Svoje učenike podučavam da ne moraju vikati kako bi ih se čulo. I sama to poštujem. Podignem ruku i čekam da me primijete, kaže učiteljica. Prošle godine ispratila je razred četvrtaša koji je bio cijeli romski, a danas je u njezinu prvom razredu većina Roma, od 18 učenika njih 15.
U toj školi radi 25 godina. No njezin razred je poseban i po pristupu učenju koji učiteljica Vesna koristi.
– Netko uvijek vidi samo problem, a mi smo oni koji vidimo priliku u svemu. Moj pristup je usmjeren na dijete, uključuje bliskost koju djeca trebaju, a podučavanje ide korak po korak. Mene malci oduševljavaju. Uživam u njihovim pitanjima i odgovorima. Ne postoji ta sreća nakon što vas oni zagrle i poljube. Njihove sreće i tuge nosim i kući. To je moj život, zaključuje Vesna.
Svaki dan nastavu započinje na jednak način. Kad zvoni, đaci uzmu svoje stolice i okupe se u krugu. ‘Dobro jutro, prijatelji!’, uzviknu veselo.
– Prepričavaju svoje dogodovštine, osjećaje, što su radili, s kim su se družili, kako su proveli slobodno vrijeme… Prvašići su vrlo kreativni. Ponekad ispričaju što su gledali u ‘Dnevniku’, nekad me obavijeste kad će prema prognozama padati snijeg, neki jednostavno kažu da im se to jutro ne razgovara, neki prepričaju kako im je mama ispekla pizzu. Navikli su dijeliti samo pozitivne osjećaje i priče. Ako netko ima ozbiljniji problem, samo me pogledaju i kažu: ‘Učiteljice, ispričat ću ti nešto kasnije’, priča Vesna.
– Znam da je to nešto intimno što žele podijeliti. Nakon toga jedni drugima šalju želje. Mališanima je u posljednje vrijeme najčešća želja ‘Želim ti da budeš sretan i da imaš puno ljubavi’, objašnjava Vesna Perhoč.
Nakon toga klinci počinju s igrom, ali prožetom edukativnim sadržajima, odnosno gradivom koje trebaju savladati. Učiteljica Vesna kaže da je matematiku puno lakše naučiti kroz zanimljive igre. Za nju nema prepreke. Iako mališani često ne znaju dovoljno dobro jezik, iako mnogi dolaze iz siromašnijih obitelji i doma nemaju laptope, didaktička pomagala ili knjige koje im olakšavaju učenje, Vesna uvijek nađe način da djeca postignu maksimum.
– Svako dijete ima svoj potencijal, a nama učiteljima je zadaća osjetiti koje su njihove jake strane – zaključila je.
Ostale lijepe priče hrvatskog obrazovanja možete pročitati ovdje.
