Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Međimurske županije osnovana je 1969. godine i od tada djeluje kao socijalno-humanitarna, neprofitabilna organizacija koja okuplja roditelje, prijatelje i stručnjake. Svojim radom pomažu osobama s teškoćama i mentalnom retardacijom kako bi se one osjećale ravnopravnim članovima sredine u kojoj žive.
Kako u Udruzi postoji velik broj punoljetnih osoba, 2006. godine počinju provoditi program Organiziranog stanovanja uz podršku, financiranog od strane nadležnog Ministarstva.
Iako projekt ima državnu i lokalnu potporu nailaze na brojne poteškoćama i financijske probleme te je tim povodom zamjenica župana Međimurske županije Sandra Herman održala radni sastanak s predsjednicom Udruge Marijom Puklek, stručnim suradnicama Jasenkom Jocić, voditeljicom dnevnog boravka, asistenticom u poludnevnom boravku Marijom Vurušić te korisnicima stambenog zbrinjavanja i članovima Udruge Ružicom Nakić, Nenadom Vrbancem, Igorom Bajsom i Robertom Puklekom.
– Organizirano stanovanje uz podršku podrazumijeva stambene zajednice za punoljetne osobe s intelektualnim teškoćama gdje u pravilu živi do pet osoba. Trenutno imamo 23 korisnika u 7 stambenih jedinica, dok su potrebe mnogo veće.
Kako su prostorni uvjete osigurani, potrebna nam je potpora Županije prilikom upućivanja zahtjeva nadležnom Ministarstvu kako bi se financiralo smještavanje još 5 štićenika – istaknula je Puklek. Također jedan od osnovnih problema na kojeg su upozorili iz Udruge zapošljavanje je osoba s intelektualnim teškoćama gdje i kada dobiju posao trajanje je vremenski određeno, najčešće godinu dana.
Stoga apeliraju na nadležne institucije, lokalnu i državnu vlast da se usvoje nove smjernice koje bi uključivale poticaje poslodavcima koji uključe u svoju kadrovsku strukturu osobe s intelektualnim teškoćama.
Herman je istaknula kako potpora Županije neće izostati te će u skladu sa svojim ovlastima i mogućnostima biti dio svih aktivnosti koje će doprinijeti poboljšanju kvalitete života ove ranjive skupine.
– Glavni cilj je osamostaljivanje i samozbrinjavanje korisnika, te deinstitucionalizacija i sprečavanje institucionalizacije. Životom u stambenoj zajednici osobama s intelektualnim teškoćama pruža se mogućnost da žive u lokalnoj zajednici kao ravnopravni članovi društva gdje mogu potpuno sudjelovati u kulturnim, sportskim i inim događajima te su stvoreni preduvjeti za normalan život u društvu i njihova osnovna ljudska prava.
Na tome ćemo inzistirati i raditi i u budućnosti – zaključila je zamjenica Herman.
