Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog, Rudolfa Steinera, dr. Vinka Žganca pa sve do brojnih profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, liječnika, ekonomista, novinara, sportaša i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio nakon završetka srednje škole u Međimurju, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Miroslava Novak (28) iz Pribislavca je magistra religijske pedagogije i katehetike koja već pet godina radi kao vjeroučiteljica u OŠ Vladimira Nazora u Pribislavcu. Osim što je predana svome pozivu, a učenici su joj jako privrženi, Miroslava posljednjih nekoliko godina privlači sve veću pažnju publike svojim fotografijama. Također pronalazi vremena i za volontiranje te postaje jedno od prepoznatljivih lica naše županije.
Zvanje vjeroučiteljice bilo je njezin poziv
Nakon završetaka Ekonomske i trgovačke škole u Čakovcu, Miroslava je odlučila upisati studij na Katoličko-bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
– Sjećam se kako sam bila na jednom seminaru za animatore-instruktore u Varaždinu gdje su nam neki od predavača bili mladi vjeroučitelji. Baš ta njihova pozitivna energija, dobrota i ljubav u meni je probudila interes za zvanje vjeroučitelja. Tada sam počela u svojoj župi u Pribislavcu voditi božićne i uskrsne radionice i igraonice, voditi župne kateheze te su se tada počele slagati kockice mog poziva, nadovezuje se Miroslava.
Iako se bojala odlaska na studij u veliki grad poput Zagreba, pogotovo zato što svojim porijeklom nije pripadala štokavskom govornom području, danas na taj period ima samo lijepe uspomene, a i poneku anegdotu.
– Nastojala sam govoriti štokavski i bilo me strah da mi slučajno ne izleti pokoja kajkavska riječ, pogotovo zato jer su u mojoj grupi bili studenti iz zaista cijele Hrvatske. No kada smo na studiju birali predstavnike godine, nastao je veliki žamor, a ja sam slučajno viknula ‘Morete tiše? Se bu mi se zmešalo!’ Od tada moje kolege pamte tu moju povijesnu rečenicu i zahvaljujući tome izabrana sam za predstavnika svih pet godina, kaže Miroslava.
Tada je prihvatila svoje međimursko naslijeđe, a čak i osoblje Fakulteta poučavala međimurskom dijalektu. Profesori su je prozvali ‘pucom z Međimurja’. Također je i predano izvršavala sve svoje obaveze, pa je kao jedna od najboljih studentica postala predstavnica studenata cijelog Katehetskog instituta.
Učenicima nastoji usaditi životne vrednote i ljubav prema fotografiji
Nakon završetka studija, Miroslava se vratila u svoj rodni kraj i odmah pronašla posao u OŠ Vladimira Nazora u Pribislavcu, gdje i danas radi. Iako ističe da ima predivnih dana kada joj djeca trče u zagrljaj, susreće se i s onim nimalo jednostavnima, što zna svatko tko je dio prosvjete. Ipak, učenici su joj uvijek na prvom mjestu.
– Predajem nižim razredima, a čak 70% mojih učenika su djeca romske populacije. Nastojim svakom učeniku pristupiti osmijehom i ljubavlju te ih individualnim pristupom kroz razne igre, razgovore, priče i pjesme podučiti životnim vrednotama. Dakako, važan je i autoritet koji mora postojati u razredu. Kada radimo, tada zaista i radimo, no uvijek ima mjesta i za šalu, kaže Miroslava.
Osim što predaje vjeronauk, Miroslava je dolaskom na svoje radno mjesto naslijedila i izbornu nastavu fotografije, a tada je i započela njezina ljubav prema fotografiji.
– U tom trenutku o fotografiji nisam znala gotovo ništa. Učenici koji su u toj grupi bili već nekoliko godina zapravo su bili moji učitelji, na neki način. Počela sam pretraživati internet, literaturu i kontaktirati naše međimurske fotografe kako bih dobila pokoji savjet. Svaki od tih savjeta mi je jako pomogao pa ovim putem želim svima njima zahvaliti, na svakom prijedlogu, kritici i pohvali, iskreno govori Miroslava.
Svojim učenicima nastoji prenijeti znanja o samoj upotrebi fotoaparata i tehnikama snimanja iako ih koči financijska situacija.
– Zbog ne baš bajne financijske situacije imamo samo jedan fotoaparat. Interes za fotografiju je velik, ali zapravo svi učenici dijele taj jedan aparat. Želi li nam tko donirati opremu, uvijek ste dobrodošli, kaže Miroslava.
Unatoč manjku opreme, napominje kako je njezina grupa vrlo kvalitetna te redovito sudjeluje na natjecanjima i osvaja brojne nagrade. Dvaput su osvojili treće mjesto u Hrvatskoj i brončanu plaketu u natječaju ‘Eko fotografija’, primili brojne nagrade i pohvalnice na natječaju koji je pokrenula Varaždinska biskupija.
Kao šlag na torti ističu pet osvojenih računala u vrijednosti 25 tisuća kuna koje su im darovali Narodni radio i HEP kroz projekt ‘Naši mali genijalci’. Svaki im taj uspjeh daje dodatni elan za predani rad.
Svojim fotografijama osvaja Međimurje
Jednako kao što njezini učenici jedva čekaju nove fotografske zadatke, tako i Miroslava uvijek s velikim veseljem kreće u svoje fotografske izazove. Ono što je počelo sasvim slučajno dovelo ju je do toga da cijelo Međimurje osvaja svojim predivnim fotografija s motivima Zrinske garde, kulturnih manifestacija i humanitarnih akcija i prirode. Upravo je po motivima prirode postala prepoznatljiva, a kako bi napravila najbolje fotografije, uvijek uz sebe nosi svoj fotoaparat.
– Priroda je prava slikarica koja me sve više oduševljava. Svako godišnje doba je drugačije, nebo nikad nije isto, a izlasci i zalasci sunca nešto su posebno. Osim toga, kada se tome pridodaju motivi našeg Međimurja, poput rijeka Mure i Drave ili pak čakovečkog Starog grada, inspiracija je neiscrpna, objašnjava Miroslava.
Koliko je uspješna u svome radu, govore i već dvije samostalne izložbe koje su iza nje, a u pripremi je i treća.
Društvena angažiranost je ono što je pokreće
Uz nastavnički i fotografski posao, Miroslava je angažirana i na brojnim drugim područjima. Svoje veliko srce pokazuje volontiranjem u Gradskom društvu Crvenog križa Čakovec i Interventnom timu Međimurske županije.
Pronalazi i vremena za pisanje u općinskom listu ‘Pribislav’, a također je i dio Povjerenstva za pastoral Roma Varaždinske biskupije.
Kad god ima priliku, odaziva se i humanitarnim akcijama u kojima bilježi rad brojnih međimurskih udruga. Istim smjerom namjerava nastaviti i u budućnosti.
– I dalje želim biti primjer svojim učenicima i pomoći im da postanu pravi ljudi. Također želim da zajedno napredujemo kroz fotografiju. Moram još mnogo učiti i istraživati, a planiram i treću samostalnu izložbu, završava Miroslava.
