Prije sklapanja braka par će morati proći predbračno savjetovanje o temama pravnih posljedica zasnivanja braka, pravima i obvezama supružnika, o roditeljskim pravima i odgovornostima i roditeljskoj skrbi, a osobito će dobiti elementarne obavijesti o imovinskopravnim odnosima u braku.
Uvođenje ovog instituta svojevrsna je preventivna mjera dugotrajnih i skupih sudskih postupaka, osobito radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, predlaže se u tezama za novi Obiteljski zakon (ObZ). Ove teze budućeg uređenja obiteljskih odnosa od danas će biti predmet 30-dnevnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću.
A gdje je tu dijete?
– Ljudi često donose financijske odluke ne razmišljajući o pravnim posljedicama i bez valjanog osiguranja svojih ulaganja. Primjerice, u slučaju razvoda braka para koji je svoj dom sagradio dignuvši kat na kući u vlasništvu suprugovih roditelja kreditom koji ona otplaćuje tek valja dokazati u prilično dugotrajnom sudskom postupku da je to bračna stečevina.
A u tom postupku samo građevinsko vještačenje može koštati i desetak tisuća kuna, a o drugim troškovima postupka da ne govorimo – kaže Ljubica Matijević Vrsaljko, koordinatorica radne skupine za izradu nacrta prijedloga Obiteljskog zakona. Savjetovanje bi mogle provoditi udruge, obiteljski medijatori, obiteljski centri, vjerske zajednice, ali je opcija i tiskana brošura u matičnom uredu.
Nadalje, zbog novonastalih okolnosti nakon migracijskih kriza novi bi zakon mogao predvidjeti poništenje prinudnih i fiktivnih brakova. U vodu bi mogao pasti institut zaštite obiteljskog doma i prava na stanovanje u obiteljskom domu, koje je zakonodavac zajamčio samo onoj djeci čiji roditelji imaju bračnu stečevinu.
Vratit će se načelo zajedničke roditeljske skrbi pa više ne bi trebalo biti moguće, kao sada, da sud može skrb povjeriti jednom roditelju kad oboje ne usuglasi roditeljski plan. Sud će morati donijeti privremenu mjeru već na prvom ročištu.
– Sada centri za socijalnu skrb samo u formalnom smislu propituju sadržaj plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a jednako ga sud odobrava u izvanparničnom postupku. Gdje je tu dijete i njegovo pravo na izražavanje mišljenja u postupku? Možemo li uvijek jamčiti da netko u strahu od nasiljaneće potpisati nižu alimentaciju ili nešto drugo što nije u interesu djeteta? Država ne smije dopustiti da se stranke razvode “kao po platnom nalogu” polazeći od pretpostavke da su svi roditelji zreli i civilizirani za postizanje dogovora. Ako negdje postoji nerazmjer snaga, onda je to u postupku razvoda – ističe.
Umjesto obaveznog savjetovanja, prvi korak u razvodu bit će pokretanje brakorazvodne parnice. Time se, kad je supružnik državljanin neke druge članice EU, osigurava jurisdikcija hrvatskog suda jer nadležnost nekog stranog suda može biti manje povoljna za državljane RH. Medijacija ostaje kao dragovoljna opcija.
Dodatna konfuzija
Izvanbračna zajednica pak ne može biti ona koja je “trajala kraće od tri godine, a nastavljena je sklapanjem braka”, kako sada propisuje ObZ. Različiti propisi različito definiraju taj pojam (“dulje vrijeme”, “trajnija zajednica” ) pa ovakva formulacija “stvara konfuziju i dovodi do neujednačenog postupanja nadležnih tijela”.