Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog, Rudolfa Steinera, dr. Vinka Žganca pa sve do brojnih profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, liječnika, ekonomista, novinara, sportaša i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio nakon završetka srednje škole u Međimurju, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Igor Šegović (34) jedan je od onih liječnika kojeg bi svaki pacijent poželio za sebe ili svoje dijete. Ovaj doktor medicine, specijalist pedijatrije, subspecijalist dječje gastroenterologije, hepatologije i prehrane te autor brojnih stručnih i znanstvenih radova djetinjstvo je proveo u Macincu, a danas živi i radi u Čakovcu kao pedijatar gastroenterolog na Odjelu pedijatrije Županijske bolnice Čakovec. S 34 godine postao je jedan od najmlađih subspecijalista u Hrvatskoj, a ima i vlastitu Facebook stranicu Pitaj pedijatra gdje odgovara na brojna pitanja roditelja pacijenata te ga prati gotovo deset tisuća ljudi.
Također je član Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatske liječničke komore te Hrvatskog pedijatrijskog gastroenterološkog društva. Svakog dana nastoji što više poboljšati uvjete liječenja međimurske djece, a zbog svog toplog pristupa svakom pacijentu jedan je od omiljenih liječnika čakovečke bolnice.
Iako je bio primljen na tri studijska programa, znao je da je medicina pravi put za njega
Igor je nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja u čakovečkoj Gimnaziji izašao na nekoliko prijemnih ispita te bio primljen na PMF na studij kemije i biologije te na studij matematike i fizike, ali isto tako i na Medicinski fakultet u Zagrebu. Zato odluka o odabiru onog pravog nije bila jednostavna.
– Sjećam se da sam kao mali rado čitao medicinske enciklopedije koje su roditelji imali kod kuće. Uvijek sam volio posjećivati bolnicu i zanimalo me što se nalazi u ambulantama, na odjelima, a sjećam se da su mi i roditelji govorili sve najljepše o liječnicima i medicinskim sestrama. Volio sam prirodne znanosti, proučavanje ljudskog tijela, učenje o bolestima i zdravlju. Kada sam bio primljen na tri studija, bio sam spreman studirati na bilo kojem od njih. Tada su bila teška vremena, otac je bio bez posla, a studij medicine vrlo skup jer traje duže od ostalih. Zahvaljujući ogromnoj podršci obitelji, ipak sam se odlučio za medicinu koja je oduvijek bila moja ljubav – pojašnjava Igor.
Iako nitko iz njegove obitelji nije medicinske struke, Igoru to nije bila nikakva prepreka u nošenju sa studentskim obavezama zahtjevnog studijskog programa. Štoviše, sreća nakon položenih ispita i kolokvija bila mu je poticaj za daljnje ulaganje truda pa je postao liječnik u najkraćem mogućem roku. Danas na to razdoblje svog života koja ga je oblikovalo ima samo lijepe uspomene, a stekao je i doživotne prijatelje.
Upisao željeni specijalistički studij unatoč teškim uvjetima
Nakon što je završio studij, stažirao je u Županijskoj bolnici Čakovec, a od 2008. godine zaposlen je na Odjelu pedijatrije iste bolnice, prvo kao sekundarac, a potom specijalizant. Od svih grana medicine tijekom studija mu je najveću pozornost privukla pedijatrija, koju je i specijalizirao u Klinici za dječje bolesti Zagreb, poznatoj kao “Klaićeva” iako se nije nadao da će mu to uspjeti.
– Ljubav prema pedijatriji javila se na petoj godini studija nakon odslušanog kolegija iz Pedijatrije te vježbi po bolnicama. No, želja je jedno, a stvarnost je drugo. U to vrijeme često se moglo čuti da za dobivanje željene specijalizacije treba imati debelu vezu. Ipak, ja sam uspio dobiti specijalizaciju bez ikakvih poznanstava i veza, a isključivo zalaganjem, učenjem i radom istu i završiti – govori nam Igor.
Da je uistinu odabrao najbolje za sebe, potvrđuje i žar kojim govori o svome poslu.
– Pedijatrija je posebna grana medicine koju osoba mora osobito voljeti jer mi pedijatri imamo kontakt s djetetom, roditeljima, a često i sa zabrinutim bakama i djedovima. S djecom i roditeljima je lijepo raditi, na odjelima pedijatrije se često čuje smijeh, pozitiva, veselje. Nažalost, ima i teških trenutaka koje morate proći zajedno s obiteljima djece– ističe Igor.
S 34 godine postao je jedan od najmlađih subspecijalista u Hrvatskoj
Kako bi što bolje upoznao pedijatriju, Igor je nakon završene specijalizacije želio postati uži specijalist iz područja dječje gastroenterologije. Unatoč svim preprekama na koje je nailazio putem, uspio je upisati željeni studij pa je dvije godine proveo na edukaciji kod velikih imena pedijatrije u Hrvatskoj i svijetu. Nezamjenjiva podrška bila mu je i njegova mentorica prof.dr.sc. Sanja Kolaček iz Klaićeve te prof.dr.sc. Jurica Vuković, specijalist iz područja hepatologije na KBC-u Rebro.
Široko znanje koje je stekao tijekom tog perioda dovelo ga je do trenutne pozicije u Gastroenterološkoj ambulanti pri pedijatriji u čakovečkoj bolnici. Osim toga, održao je i nekoliko predavanja na simpozijima, predavao u Srednjoj školi Čakovec, a isto tako pisao i specijalizirane kolumne u Večernjem listu i Međimurskim novinama.
Kod svojih pacijenata nastoji suzbiti strah od dolaska liječniku
Kao i posao svakog liječnika, Igorov je također pun izazova, posebno zato što su njegovi pacijenti djeca koja često u ambulante dolaze prestrašena, ne znajući što ih tamo čeka. Zato se on nastoji postaviti u njihovu ulogu i svakom dječjem pacijentu pristupiti vrlo iskreno.
– Djeca vrlo brzo osjete pristupa li im tko iskreno ili pak glumata. Prije pregleda pokušavam razgovorom uspostaviti kontakt s djetetom i roditeljima te se ponašam prema njima onako kako bih volio da se ponaša i prema meni. Djetetu dajem vremena da dobro pogleda ambulantu i predmete u njoj. Naime, često djeca liječniku dolaze preplašena, a već u čekaonici čuju plač druge djece pa ne znaju što ih čeka – objašnjava Igor.
S obzirom da veliku ulogu u pripremi djeteta za pregled nemaju samo liječnici, nego i roditelji te vrtići i škole, Igor se priključio akciji “Bolnica za medvjediće” kroz koju je s kolegama obilazio dječje vrtiće te s djecom “liječio” njihove igračke. Na taj su način kod djece nastojali suzbiti strah od bijele kute.
Koliko je u svemu tome, a posebno u ostanku djeteta u bolnici važna i pomoć medicinskih sestara, dobro zna i Igor koji koristi svaku priliku kako bi istaknuo važnost ove prečesto podcijenjene profesije.
Ispunjeni radni dani najveća su mu motivacija za daljnje napredovanje
Medicinske sestre nezamjenjiva su mu podrška i tijekom njegovih dežurstava koja traju po 24 sata nekoliko puta tjedno. Ostalih dana vrijeme provodi ili u specijalističkoj gastroenterološkoj ambulanti ili u hitnoj ili općoj pedijatrijskoj ambulanti, ovisno o rasporedu. Čak i kada nije u bolnici, njegov posao ne prestaje jer osim što prima pozive zabinutih roditelja, konstantno se dodatno educira i nastoji pronaći nove načine poboljšanja stanja svojih pacijenata.
Ipak, one rijetke slobodne trenutke nastoji iskoristiti na najbolji mogući način u društvu svoje obitelji i djevojke Nataše. Veliki je zaljubljenik u putovanja i sport pa često s prijateljima zaigra nogomet ili košarku, a osim plivanja i teretane, najbolji mu je ispušni ventil trčanje. Kako i on i djevojka gaje veliku ljubav prema Zagrebu, često posjećuju tamošnje prijatelje i uživaju u svim čarima metropole.
U svemu tome Igor nikada ne zaboravlja posao koji je pred njime i sve planove koje želi ostvariti, a od kojih posebno ističe skrb za svoje pacijente i daljnja usavršavanja.
– Moj cilj je da djeca u Međimurju imaju pedijatrijsku skrb na onoj razini koju imaju djeca po zagrebačkim bolnicama i toga se držim. Za početak bih želio da dobijemo novi moderan dječji gastroskop pa da se našim malim pacijentima s probavnim tegobama može učiniti gastroskopija na moderan način, u sedaciji ili općoj anesteziji sa što manjim traumama. Također želim postati što bolji u svome poslu pa su kongresi i simpoziji često dio mojih radnih dana. U listopadu je u Opatiji Pedijatrijski kongres kojem se iznimno veselim, a sljedeće godine volio bih pristustvovati kongresu Europskog udruženja pedijatrijskih gastroenterologa koji će se održati u Pragu – završava Igor priču o svojim planovima.
Naša redakcija čestita mu na svim dosadašnjim uspjesima i želi jednako uspješan nastavak karijere. Kamo sreće da je više ovakvih liječnika u našem okruženju. Bravo, Igore!
