Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog, dr. Rudolfa Steinera, dr. Vinka Žganca pa sve do brojnih profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, liječnika, ekonomista, novinara, sportaša i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio nakon završetka srednje škole u Međimurju, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Iva Ladić (28) iz Čakovca je mlada liječnica koja je trenutno na specijalizaciji iz područja kardiologije u Općoj bolnici Bjelovar. Svoju je hrabrost i inicijatvnost pokazala javljanjem jednom od najboljih svjetskih sveučilišta, prestižnoj francuskoj Sorboni, a danas isto tako hrabro gazi područjem kardiologije.
Iako su njezini afiniteti tijekom pohađanja čakovečke Gimnazije bili sušta suprotnost medicini, a uključivali su pisanje proze i poezije te aktivno bavljenje filozofijom, pred sam kraj srednjoškolskog obrazovanja odlučila je krenuti potpuno drugim smjerom.
– Na studij medicine nagnao me, prije svega, interes za psihijatriju. Međutim, tijekom studija moji su se prioriteti i interesi uvelike promijenili pa sam tako danas u potpuno drugoj grani medicine. Što se tiče samog studija, iako je ono što nam je pruženo bilo zadovoljavajuće, smatram da ipak nedostaje mnogo praktičnog rada i iskustva koje se u našoj profesiji može steći samo i isključivo radom i boravkom u bolnici. Tu su zapadne zemlje ipak u prednosti – nadovezuje se Iva.
Upravo kako bi stekla što više iskustva, Iva je odlučila tijekom posljednje godine svog studija samostalno kontaktirati Fakultet Rene Descartes V. u sklopu prestižnog Sveučilišta Sorbone u Parizu. Dobila je potvrdan odgovor na svoju molbu te je kao stažistica boravila u psihijatrijskoj bolnici St. Anne. Osim toga, redovito je pohađala predavanja i položila ispite iz neurologije i oftalmologije na francuskom jeziku. Ranije poznavanje jezika bila je olakotna okolnost, a životom u Parizu dodatno ga je usavršila.
Za svoj boravak u prekrasnom, ali skupom Parizu ima samo riječi pohvale.
– To je bilo svakako poučno, zabavno, ali i zahtjevno iskustvo. Svim studentima toplo preporučam da iskušaju vlastite granice boravkom u inozemstvu. Uopće nije potrebno naglašavati koliko se strani jezik, a koji nije dostupan u medijima poput npr. engleskog, brzo uči kada ste okruženi izvornim govornicima. Doduše, Pariz jest skup pa sam u slobodno vrijeme radila kao ‘au pair’, odnosno podučavala sam osnovnoškolce enegleskom i hrvatskom jeziku, što mi je služilo kao dodatni izvor zarade.
Nakon što se vratila iz Pariza i stekla diplomu doktorice medicine, Iva je radila u nekoliko zdravstvenih ustanova diljem Hrvatske, među kojima i na hitnom bolničkom prijemu u Općoj bolnici Bjelovar gdje je i dobila ponudu za specijalizaciju iz područja kardiologije.
– Nisam dugo dvojila hoću li prihvatiti ili ne jer me zanima intenzivno liječenje, a ova grana medicine to svakako jest, s konkretnim učincima na poboljšanje kvalitete i kvantitete života bolesnika, što nije slučaj uvijek i sa svim granama medicine – govori Iva.
S obzirom da je neizostavni dio medicinske profesije susretanje sa smrću i teškim bolstima, i to na dnevnoj bazi, Ivu smo upitali kako se kao mlada liječnica nosi s time.
– Smatram kako je kraj života, kao i teška bolest koja tome najčešće prethodi, nešto čemu smo svi podložni, čime smo okruženi svi u svojim obiteljima ili zajednicama, a u medicinskoj profesiji svakodnevno. Upravo iz tog razloga smatram kako je svakom čovjeku u najtežim životnim trenucima potrebno, osim medicinskog tretmana, pružiti i temeljno ljudsko suosjećanje i dostojanstveni kraj života. Svakako bi otvaranje hospicija i sl. ustanova poboljšalo kvalitetu života terminalnih bolesnika, a za čime naša domovina vapi – kaže Iva.
Svoju empatiju prema pacijentima pokazuje svakodnevno na svome radnom mjestu na kojem je uvijek motivira svaki napredak pacijenta i sebe kao liječnice. Veseli se svakom uspješno provedenom tretmanu i na vrijeme dijagnosticiranom stanju koje se može uspješno liječiti. Koliko je humana i u privatnom životu, govori i to što brine o napuštenim životinjama i volontira.
U planovima za njezinu budućnost otvorene su pak opcije i za medicinu i za literalno stvaralaštvo.
– Svakako bih voljela savladati još jedan strani jezik, a s obzirom da mi je i pisanje strast, no zasada samo za privatne svrhe, možda se nešto pokrene i na tome području. Osim toga, voljela bih se zaposliti u nekom od kardioloških centara u Hrvatskoj ili svijetu – završava Iva.
