Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera – Slavenskog, dr. Rudolfa Steinera, dr. Vinka Žganca pa sve do brojnih profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, liječnika, ekonomista, novinara, sportaša i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio nakon završetka srednje škole u Međimurju, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Marko Loparić (36) iz Goričana je liječnik i doktor znanosti koji trenutno živi i radi u švicarskom gradu Baselu. Sa svojom suprugom Marijom, koja je diplomirala fiziku, započeo je projekt ARTIDIS u sklopu kojeg rade na istraživanjima za brzu dijagnostiku raka i terapiju raka dojke. Projekt je prepoznala Komisija švicarske vlade za inovacije i tehnologiju koja ga je financirala s 2 milijuna švicarskih franaka. To mu je kasnije omogućilo osnivanje kompanije Nuomedis zajedno s iskusnim poslovnim partnerima te trenutno rade na razvoju medicinskog uređaja koji će daleko brže dijagnosticirati maligne bolesti.
Da je pred njime velika karijera, bilo je vidljivo već u gimnazijskim danima. Nakon završetka školovanja u čakovečkoj Gimnaziji, Marko je odlučio upisati studij medicine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a na to ga je potaknulo provođenje istraživačkog projekta i prvo mjesto na državnom natjecanju iz Biologije pod vodstvom profesorice Tee Runjak –Dragić, današnje ravnateljice Gimnazije.
– Zajedno s kolegicom Valentinom Smrtić i u suradnji s magistrom Marijom Vargec radio sam na projektu usporedbe kvalitete prirodne i industrijski uzgojene kamilice. To nam je donijelo prvo mjesto na državnom natjecanju u Karlobagu, a moj interes za istraživanja je nakon toga samo jačao. Razmišljao sam o upisu studija Biologije, no na kraju je prevagnula moja želja za unaprjeđenjem zdravlja ljudi – kaže Marko.
Marko je položio prijemne ispite i na PMF-u i na Medicini te naposlijetku odabrao potonje, što se pokazalo najboljim odabirom za njega. Uspješno je završio fakultet, a tijekom svih studentskih predavanja, seminara i vježbi naučio je upijati, analizirati i donositi brze odluke na temelju velike količine informacija. Ujedno je svoj afinitet prema znanstvenim istraživanjima uklopio u službu medicine i zdravlja pacijenata. Već je tijekom studija objavio svoj prvi znanstveni rad (Status of women in small academic medical communities: case study of the Zagreb University School of Medicine Croat Med J. 2003), a nakon toga je slijedio veliki zaokret u njegovom životu, no zapravo jedini logičan uzmu li se u obzir Markove sposobnosti – odlazak u Švicarsku.
Švicarski raj za znanstvenike
Još je kao student često odlazio u švicarski grad Basel i tamošnji Biozentrum Institut na kojem se tada usavršavala njegova sadašnja supruga Marija, a vodeći se svojom idejom o unaprjeđenju medicine, predložio im je suradnju.
– U Švicarskoj sam kontaktirao laboratorij u kojem su ispitivali svojstva hrskavice na molekularnoj razini za što sam bio veoma zainteresiran. Projekt je bio inovativan i primjenjiv u klinici u Baselu, a sam Institut je bio vrhunski opremljen. Nakon što sam diplomirao, napisao sam cijeli projekt koji je prihvatilo Švicarsko udruženje medicinara u znanosti, a to mi je omogućilo i formalno zaposlenje u spomenutom laboratoriju – govori Marko.
Tijekom doktorskog studija iz podrucja strukturalne biologije i biofizike, smjer nanomedicina, ostvario je brojne uspješne suradnje s velikanima medicine, poput one s prof. dr. med. Niklausom F. Friederichom, kirurgom koji je operirao Janicu i Ivicu Kostelića te brojne druge vrhunske sportaše. On je bio i član komisije tijekom obrane Markove doktorske disertacije te je i pred njim Marko proširio glas o malom međimurskom Goričanu iz kojeg je krenuo u svijet.
‘Usavršavanje u inozemstvu nužno je za svačiji napredak’
U svome uspješnom pohodu na nova znanstvena dostignuća Marko nije zaboravio ni svoju domovinu pa je znanja koja je stekao u Baselu uspješno implementirao i u suradnje s hrvatskim laboratorijima i klinikama, a smatra da je upravo usavršavanje u inozemstvu potrebno svakome vrhunskom stručnjaku, neovisno o njegovom području djelovanja.
– Samu sintagmu “odljeva mozgova” smatram potpuno promašenom. Odlazak mladih u svijet je preduvjet za njihovo usavršavanje i stjecanje kompetitivnosti na zahtjevnom međunarodnom tržištu. Iz Švicarske mladi također odlaze nakon studija da bi stekli još znanja. Jedini je problem u svemu tome što mladi u Hrvatskoj nisu motivirani za povratak, odnosno nemaju uvjete za to iako bi oni rado u svoju zemlju donijeli toliko potrebno znanje i iskustvo – nadovezuje se Marko.
Posao međunarodno priznatog znanstvenika te jednog od vlasnika kompanije Nuomedis uključuje i brojna putovanja na kongrese diljem svijeta. Tako se Marko nedavno vratio s poslovnog puta u Sjedinjene Američke Države gdje je, između ostalog, posjetio i New Orleans koji ga je očarao, a svako putovanje vidi kao odličnu priliku za stvaranje novih kontakata i doticaje s novim kulturama.
– Na svakom novom putovanju možete vidjeti i iskusiti kako žive ljudi dlijem svijeta, a ujedno tako puno realnije sagledavate kulturu iz koje dolazite i život koji živite. S poslovne strane, to su prilike za razgovore s najboljim stručnjacima iz mog područja, za testiranje novih ideja i projekta sa suradnicima, ali i suparnicima.
Kada ne putuje, radi u Baselu, a slobodno vrijeme rezervirano je za obitelj. Sa svojom suprugom te kćeri Janom i sinom Leonom često planinari Alpama, zimi svi odlaze na skijanje, dok dio ljeta svake godine obavezno provode na Jadranu. Iako posjećuju i Međimurje nekoliko puta godišnje, život u Švicarskoj je ipak ostvarenje sna iako, kako napominje Marko, to nije za svakoga.
– Švicarska je fenomem, raj za znanost, edukaciju, inovacije i poduzetništvo. S obzirom da nema značajne prirodne resurse, ulaže u ono najvrjednije, a to je ljudsko znanje. To je zemlja s najviše patenata po glavi stanovnika, a i naši nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog postigli su svoj uspjeh upravo ovdje.
Grad Basel u kojem živi vrlo je zanimljiv grad bogate kulturne baštine, čiju populaciju čini više od 35% stranaca. Posao, škola i vrtić su svega pet minuta udaljeni od Markovog doma, no da bi se u svemu tome doista uživalo, Švicarsku treba uistinu živjeti i potpuno joj se prilagoditi. Marko napominje da se mnogi koji tamo odlaze isključivo zbog novca često jako brzo razočaraju.
On i njegova mala obitelj za sada su vrlo zadovoljni, a isto tako ima podršku svoje obitelji i rodbine koja je ostala u Međimurju.
– Mami i baki se uvijek čini da ne jedem dosta, otac misli da bih češće trebao dolaziti u Goričan, a brat misli da nisam normalan jer toliko putujem i radim. Uglavnom, imam njihovu bezrezervnu podršku – kroz smijeh kaže Marko.
Želja za mijenjanjem stanja medicine svakodnevno ga pokreće
Nakon svih uspjeha koje je ostvario, Marko se i dalje vodi istom mišlju koja ga je i navela na znanstvenu karijeru:
– Tijekom studija sam skupio mnogo praktičnog iskustva radeći s kolegama i profesorima na dijagnostici i tretmanu pacijenata na različitm klinikama i odjelima. Prožimali su me sreća i zadovoljstvo kada su pacijenti bili izliječeni, ali isto tako frustracija i osjećaj bespomoćnosti kada je ponekad liječenje završavalo smrtnim ishodom. Nisam bio zadovoljan tadašnjim mogućnostima medicine i smatrao sam da je nedopustivo da toliko zaostaje za razvojem tehnologije pa sam odlučio nešto promijeniti.
Umjesto svakodnevnog rada u ambulanti ili bolnici gdje bi pomogao nekoliko desetaka pacijenta, odlučio je svojim istraživanjem, inovacijama i razvojem novih tehnologija pomoći tisućama pa i milijunima ljudi. Sve ono što on radi u sklopu svojih istraživanja, njegovim kolegicama i kolegama u bolnicama te ambulantama daje novo oruđe za rad.
Istim smjerom planira nastaviti dalje, vodeći se pritom vrlo jednostavnom, ali itekako snažnom mišlju: – Samo je nebo granica – završava Marko.
