– Imam puno želja, a najveća je prihvaćanje i poštovanje djece i oosba s invaliditetom te njihovih obitelji. Želja mi je da se više nikada ne nađu u situacijama u kojima se gazi njihovo dostojanstvo i osnovna prava te da se autizam napokon prihvati kao stanje, a ne bolest koju je moguće izliječiti – nabraja Patrica Kuhta (46) iz Nedelišća, dobitnica nagrade Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva u kategoriji koordinatorice volontera, koja je ove godine dodijeljena prvi put.
U udruzi Pogled od 2009.
Volontira u udruzi Pogled koja okuplja roditelje osoba s autizmom, a sudjelovala je, sa suprugom Daliborom, i u njenu osnivanju 2009. godine. Roditelji su 14-godišnje autistične djevojčice Kiare. – Kroz teškoće koje smo prolazili s Kiarom upoznali smo nekoliko roditelja s istim problemima i uz podršku struke osnovali udrugu. Učili smo istovremeno o autizmu i krpali se na svim razinama, od osobnih, pravnih i financijskih do obiteljskih. Okrenuo nam se cijeli svijet – kaže.
U Autonomnom centru Čakovec završila je edukaciju o menadžmentu volonterstva, a usporedno je odlazila i na edukacije o autizmu i senzornoj intergraciji, što joj je, napominje, puno pomoglo s Kiarom, ali kasnije na razvoju socijalizacijskog i sportsko – rekreativnog programa ‘Kotačić koji nedostaje‘, prilagođenog djeci i osobama s autizmom, u kojem joj je najveću pomoć dala rehabilitatorica Nataš Dolović.
– Ušli smo u pravi svijet volontiranja i nisam vjerovala da postoji toliko dobrih ljudi na tako malom prostoru, za razliku od Kiarinih prvih pet godina života, kad smo većinom nailazili na zatvorena vrata – kaže. To što roditelji nemaju sustavnu podršku dovelo je do toga da se sami organiziraju pa tako provode razne programe i psihološku pomoć, u čemu im pomaže psihologinja Jelena Klinčević. Rade i na projektu pomagača u nastavi ‘Uz vas smo jači’, kao i na završetku pripreme za izgradnju Centra za autiza u Črečanu.
Nužni su pomagači
U program ‘Kotačić koji ne dostaje’ trenutačno su uključena 32 volontera. Četiri puta tjedno imaju vježbe na koje dolazi 75 djece. U Hrvatskoj volontira oko deset posto stanovnika, a prosjek u EU je 23 posto. – Posljednjih pet godina dogodio se velik pozitivni preokret. Stalno sam okružena volonterima, roditeljima i mladima, i preplave me emocije kad o tome razmišljam. Fasciniraju me ti mladi ljudi. U moje vrijeme nije postojalo ni ‘v’ od volonterstva – kaže.
U Hrvatskoj, na žalost, još ne postoji dijagnostički centar za autizam pa obitelji obilaze razne ustanove kako bi dobili dijagnozu. – Treba pokrenuti ranu intervenciju i vještačenja odrađivati u zakonskom roku. Nužno je i sustavno uvođenje pomagača u školama te da se osobama s autizmom osigura smještaj dostojan čovjeka u stambenim zajednicama, kao i primjerena medicinska pomoć jer i oni obolijevaju kao i svi ostali ljudi. To su osnovne stvari koje treba hitno riješiti – ističe.
