U čakovečkoj Ulici Putjane 51 svoje umirovljeničke dane ‘sređuje’ 67-godišnji Stjepan Vuk, umirovljeni dugogodišnji djelatnik Međimurje-plina d.o.o. Čakovec. Kada kažemo ‘sređuje’ mislimo na inventuru svojih životnih radosti u vrijeme kada je bio zdrav i 100% pokretan. Nažalost, prije nekoliko godina je pretrpio moždani udar koji je ostavio posljedice.
Rekao je kako je sada došlo vrijeme da obznani čime se je sve bavio i što je činio u vrijeme kada je bio ‘stopostotni’. Spada u red strastvenih ribiča, najtrofejnijih međimurskih dragovoljnih darivatelja krvi (101 puta), sakupljača značaka, starina, starog novca…
Upravo glede ovog potonjeg nas je pozvao u svoj dom kazavši kako više nije mogao šutjeti, biti samozatajan, jer se ima čime pohvaliti. Na stol je stavio 9 specijalnih registara za kovanice i novčanice, a koliko je u njemu kovanica i novčanica nije nam znao reći, uglavnom izgubili bi dosta vremena brojeći. I ovako listajući na preskok, i slušajući njegove priče kod njega smo se zadržali nepuna 4 sata.
Ne biste vjerovali, on je za svaku kovanicu i novčanicu znao ‘priču’, ne samo kompletnu numizmatičko vrednovanje, odnosno porijeklo, znao je čak od koga je dobio, s kim je razmijenio, gdje je pronašao, koga je ‘nasanjkao’, gdje je kupio i koliko je novaca dao za djelić svoje zbirke, no bilo je i onog novca kojeg je razdijelio. Bila je to filigranska točnost jer gospodin Stjepan zna svakoj novčanici i kovanici ‘krvnu sliku’ što prepisuje svojoj strpljivosti i mirnoći. Rekao je da je pola toga zaboravio za što pak krivi bolest.
– Počeo sam skupljati kovanice kad mi je bilo 9 godina jer su mi trebali ‘sitni’ penezi za činkanje i tako je bilo sve do 2012. godine – rekao je na upit o počecima. Pokazao nam je u zato pripremljenim omotnicama sve poredane jugoslavenske kovanice iste serije, ali različitih godišta.
Isto tako ima i za one iz Danske, Poljske, Bugarske, Španjolske, Francuske, Engleske. Pokazao nam je kanadske kovanice različitih serija, ali i neke karakterističnih oblika. Najstarija kovanica potječe iz 1757. godine, no ostalo je s nje teško pročitati. Ovdje treba dodati kako posjeduje i kovanice kojima jednostavno ne zna porijeklo, a ima onih pisanim arapskim pismom.
Zanimljivima je istaknuo fašistički ‘sitniš’ Njemačke i Italije. Rekao je kako je do svoga novčanoga ‘bogatstva’ dolazio putujući po mnogim zemljama u kojima mu je uz druge sadržaje bio cilj iz pojedinih država donijeti što više novčanoga ‘plijena’.
Na upit kojeg novca ima najviše reći će da je to njemački (Hindenburg). – Zanimljive su njihove izbušene kovanice, ima ih i iz drugih zemalja, analizirajući ih došao sam do zaključka da je u svakoj državi poslije toga izbio rat. Naročito su mu dragi mađarski forinti zbog starosti pa momentalno posjeduje one iz 1875. godine, no šteta što nema i starijih. Uglavnom, više zanimljivih priča čuli smo o kovanicama, a vezano uz to nam je otkrio kako je skupljao i žetone, onih HPT-a ima 30-tak, a otkrio nam je podatak kako je mnoge kovanice sam našao pod zemljom ili su mu je drugi ustupili.
Slične priče isprepliće i s novčanicama dodajući da ne zna koliko puta mu je svaka prošla kroz prste, a njih ima gotovo iz čitavoga svijeta. Kao najstariju smatra seriju forinta iz 1848. godine. Dugo smo pričali o našem novcu, onom iz Kraljevine Jugoslavije, pa onom s puno, puno nula, ima i one hrvatske prijelazne novčanice, slovenske tolare, novčanice iz BIH…
Priču ćemo završiti konstatacijom kako je gospodin Vuk izuzetno zadovoljan onim s čime se je počeo baviti kao 9-godišnji dječak ne sluteći da će tim hobijem steći jednu bogatu lepezu znanja ne samo o valutama pojedinih država već i njihovu povijest.- Novac me je učio, dodatno obrazovao – nadovezao se.
Kome će jednog dana to pripasti? – Imam kćeri, zetove, unuke – Oni za sada o tome i mnogo ne mare, a i ne trebaju. No, želja mi je da moj više od pola stoljeća ‘lijepo – teški’ trud dobije svoje zasluženo mjesto.