Propala je i jedanaesta javna dražba nekretnina i pokretnina tvrtke Međimurje beton u stečaju. Nije se pojavio nijedan kupac koji bi bio spreman za pogone u Zrinsko – Frankopanskoj ulici u Čakovcu izdvojiti 12,5 milijuna kuna. Nada bivših radnika da će uspjeti doći do svih zaostalih plaća i otpremnina sve je tanja. Sa svakom idućom dražbom cijena pada.
Bivši ponos Međimurja
– Ako stečajni upravitelj uspije sve prodati na dvanaestoj dražbi, imamo šanse dobiti 60 do 70 posto potraživanja. Od Agencije za osiguranje radničkih potraživanja dobili smo tri minimalne plaće i polovicu otpremnine, no meni je tvrtka u kojoj sam radio 50 godina ostala dužna 80.000 kuna – kaže Antun Mikac (67) iz Čakovca, koji je cijeli radni vijek proveo u Međimurje betonu, sve dok 2014. tvrtka nije otišla u stečaj, a on na burzu, dva mjeseca prije nego što mu je stekao uvjete za mirovinu. Nije mu lako kad gleda kako sve što su on i kolege desetljećima stvarali ide na bubanj.
Zajedno sa zgradama prodaju se i strojevi, alat… Na popisu je čak i korito za cvijeće procijenjeno na tridesetak kuna. Tvrtka je 2013. prošla i predstečajnu nagodbu, no uzalud. Uprava nije uspijevala pronaći novac za plaće radnicima i stečaj je bio neizbježan. Mikac je nedavno izabran za predsjednika udruge Međimurski brendovi, koja okuplja ljude poput njega, bivše radnike propalih tvrtki koje su nekad bile ponos Međimurja, od MTČ – a, Hrasta, Modeksa i Trgocentra do Visokogradnje iz sustava bivšeg Građevinskog kombinata Međimurje.
Članovi dolaze iz čak 23 tvrtke koje su nekad zapošljavale na tisuće ljudi. Samo ih je u Visokogradnji početkom 90-tih bilo 1900. Osnivači su ostali u šoku kad su u kratko vrijeme skupili čak 1070 članova. – Očekivali smo ih između 300 i 500. Pozivamo bivše radnike koju su ostali bez plaća i otpremnina da nam se priključe jer pojedinac teško može sam nešto učiniti. Pa makar ne dobili ni kune, znat ćemo da se nismo tako lako pomirili s time da su nam ostali dužni. Neće nas barem biti sram pred djecom i unucima – kaže.
Država bi, smatra, trebala imati sluha i odreći se dijela potraživanja u korist radnika. Novcu se neda i Jadranka Sermek iz Svetog Križa, koja je u MTČ-u Tvornici rublja i matičnoj tvrtki MTČ d.d. još nije obavljena pa čekamo što će biti. Čuli smo da su osnovane nove tvrtke koje proizvode i prodaju odjeću pod brendom MTČ, a nas su uprave i vlasnici odvukli u stečaj – napominje. Stečajni upravitelj Stanko Makar kaže da su nekretnine Tvornice rublja prodane lani tek na tridesetoj dražbi, i to za samo 2,4 milijuna kuna.
Pokušat ce doći do plaća
– Uskoro ćemo zaključati stečaj,a radnici na žalost neće dobiti ništa. Nemaju se iz čega namiriti. Svi su popušili, i oni, i banke, i Porezna uprava … – kaže. Svatko od 1070 članova ima svoju priču i svoje nade. Udruga će uz pomoć odvjetnika pokušati doći do plaća i otpremnina, a ako ne uspiju hrvatskim sudovima, idu u Bruxelles.
– Skupit ćemo novac od članova i boriti se do kraja. Želimo da se čuje za nepravdu i da se nikad više ne ponovi to da ljudi rade, a mjesecima ne prime plaću – napominje Mikac.