Čakovečki arhitekti Bojan i Igor Perhoč predložili su izgled budućeg vidikovca koji bi se mogao postaviti u gornjem Međimurju kao nova turistička atrakcija i parirati onom u Lendavi, u susjednoj Sloveniji, visokom pedesetak metra, s kojeg se vide četiri države, a već ga nazivaju “slovenskim Eiffelom”.
Jedan od problema – statika
– Trebalo je pomiriti nepomirljivo. S jedne strane dati prijedlog vidikovca sličnog onom u Lendavi, a s druge strane odgovoriti na prostrane i turističke mogućnosti lokacije u Međimurju. Analitički smo pristupili zadatku – kaže B. Perhoč. Projektni zadatak koji su dobili od Međimurske županije bio je, dodaje, istražiti mogućnost gradnje vidikovca na Mađerkinu bregu pokraj Štrigove.
Za razliku od Lendave, riječ je o prometno izoliranoj lokaciji na kojoj se zbog statike ne mogu podići veće građevine, pa su arhitekti predložili još dvije potencijalne lokacije – Vukanovec koji je nekad bio poznat kao turistička točka i Gradiščak pokraj toplica Sveti Martin. Ako se ustraje na visokom vidikovcu sličnom lendavskom, jedina moguća lokacija bila bi, smatraju arhitekti, Vukanovec.
Osmislili su zato i manji drveni vidikovac, visine od 12 do 18 metara, ovisno o lokaciji, zamišljen kao “goričko sviralo” koje su razvili u suradnji s jednim lokalnim graditeljem orgulja Josipom Mihaljevićem i njegovim mentorom Wolfgangom J. Braunom.
I hvatač vjetrova
Time bi se, objašnjava, u vidikovac ugradila i međimurska popevka. Glazbeni mehanizam s melodijama međimurskih pjesama aktivirao bi se pritiskom na neke od početnih stuba vidikovca, a kad se posjetitelj popne do platforme na vrhu, pritiskom na tipki na klavijaturi pokrenuo bi tzv. hvatač vjetra kojim bi se usmjeravalo zračno strujanje u cijevi.
Takav manji vidikovac bio bi i znantno jeftini od onog lendavskog koji je stajao 1,8 milijuna eura. Inače, Međerkin breg u Štrigovi u vlasništvu je dvojice poznatih vinara, Štampara i Cmrečnjaka, koji su, kao i Županiji, zainteresirani za projekt vidikovca.