Mons. Blaž Horvat, svećenik Varaždinske biskupije, kanonik i rektor varaždinske katedrale u miru, koji je preminuo na Veliki petak 25. ožujka u Svećeničkom domu Varaždinske biskupije nakon teške bolesti u 78. godini života i 52. godini svećeništva, pokopan je u utorak 29. ožujka.
Sprovodne obrede na gradskom groblju i svetu misu zadušnicu u katedrali Uznesenja Marijina, mjestu njegove posljednje službe, predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu sa stotinjak svećenika iz više mjesnih Crkava. Katedrala je bila ispunjena mnogobrojnim ožalošćenim vjernicima iz župa u kojima je službovao, članovima obitelji, rodbinom i vjernicima iz njegove rodne župe Donja Dubrava u Međimurju, te velikim brojem osoba čije je živote dotaknuo u svojem nesebičnom darivanju drugima. Liturgijsko pjevanje predvodili su zborovi varaždinske katedrale zajedno sa župnim zborom iz Kotoribe te članovima drugih crkvenih zborova iz župa u kojima je djelovao.
Pozdravljajući sve okupljene oko odra s tijelom pokojnog Blaža, biskup Mrzljak podsjetio je kako je rektor katedrale preminuo na Veliki petak te se na taj način još više sjedinio s Onim kojem je vjerovao i kome je služio. U propovijedi je biskup istaknuo kako vazmeno otajstvo nije samo jedinstveni povijesni događaj nego je to događanje koje se neprestano zbiva jer Isus je i danas živ i među nama, a mi svaki dan slavimo Njegovu muku, smrt i uskrsnuće.
No, uskrsni događaj prijelomna je točka za našu vjeru i u tom trajnom svjetlu Uskrsa mi promatramo svaki ljudski život, pa tako i život mons. Blaža kojem je život bio ispunjen svećeničkim služenjem te se doista u svojoj službi sav istrošio za bližnjega, rekao je biskup te okupljene upoznao s mislima koje je pokojni rektor ostavio u svojoj oporuci koja svjedoči o njegovoj skromnosti, jednostavnosti, poniznosti i posvećenosti Bogu i Crkvi.
Po završetku misnog slavlja, oproštajne govore uputili su preč. Antun Hoblaj i mons. Alojzije Petrović. Preč. Hoblaj, župnik i dekan u Prelogu, oprostio se u ime svih svećenika i vjernika, osobito onih Donjomeđimurskog dekanata gdje je službovao u dvije župe više od 30 godina. Možemo slobodno reći da je otišao velikan duha i srca te da je njegov svećenički i životni put bio ispunjen, zaokružen i dovršen, naglasio je preč. Hoblaj dodavši da je bio primjer zauzetog, predanog i plemenitog svećenika.
Isticao se kao propovjednik, katehist i ispovjednik, duhovno je brinuo za bolesne i potrebe, aktivno vodio molitveni i pastoralni život župa, posvećivao se s puno energije i žara pastoralu bračnih parova i obitelji, te je u sveukupnom djelovanju osvajao dobrotom svog svećeničkog srca. Zahvalio mu je za divan primjer svećeničkog života i rada i veliku dušobrižničku zauzetost, a kao svećenik koji je cijeli svoj svećenički život proveo uz pokojnog Blaža, kao susjednog župnika i dekana, zahvalio mu je na svekolikoj pastoralnoj pomoći i svećeničkom zajedništvu.
Govoreći o njegovu životnom putu, rekao je da je rođen 31. siječnja 1939. g. u Donjoj Dubravi u Međimurju od oca Franje i majke Marije, rođ. Žinić kao treće od petero djece. U Donjoj Dubravi pohađao je pučku školu, a 1957. g. maturirao je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, te je iste godine započeo Bogosloviju i Bogoslovski fakultet, s prekidom radi vojske 1959.-1961. Zaređen je za svećenika na Petrovo 1964. godine po rukama zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera.
U svećeničkom poslanju djelovao je kao kapelan u župi sv. Nikole biskupa u Varaždinu (1965.-1966.), te kao župnik u župi Belec do 1971., u župi Sveti Juraj u Trnju do 1987., u župi Kotoriba do 2002. g. i u župi sv. Nikole biskupa u Koprivnici do 2008. godine kada je imenovan rektorom varaždinske katedrale, te je na toj službi bio do 31. siječnja ove godine kada je umirovljen. Godine 1998. imenovan je kanonikom Zbornog kaptola Čazmansko-varaždinskog.
Također je obnašao službe donjomeđimurskog dekana, voditelja pastorala obitelji u Varaždinskoj biskupiji te člana zbora savjetnika i biskupijskog Prezbiterskog vijeća, a 1. veljače 2014. godine papa Franjo imenovao ga je kapelanom Njegove svetosti. U svim župama, uz redovnu svećeničku službu, posebnu je pozornost posvećivao crkvenoj glazbi i liturgijskom pjevanju te je i sam bio član crkvenih zborova. Uz velik broj pastoralnih obaveza našao je vremena posebno se posvetiti dušobrižničkoj skrbi Hrvata u Pomurju u južnoj Mađarskoj. Prije dvije godine u varaždinskoj katedrali proslavio je sa svojom generacijom zlatnu misu. Bila je to najbrojnija generacija zagrebačkog sjemeništa i bogoslovije koja je dala niz značajnih imena, među kojima su i biskupi Marko Culej, Ante Ivas i Ivan Milovan te druge istaknute osobe.
Mons. Alojzije Petrović uputio je riječi oproštaja u ime najbrojnije generacije koja je put prema svećeništvu započela u dječačkom sjemeništu 1949. godine, kazavši kako je generacija brojila 50 ređenika, od kojih je polovica bilo zaređeno za tada veliku Zagrebačku nadbiskupiju. Napomenuo je kako se opraštaju od uzornog svećenika, blaga i ponizna srca te dobrotvorne i plemenite duše, s vjerom da smrt nije uništenje, nego prijelaz u vječni život i rastanak do ponovnog susreta.
Nakon mise zadušnice biskup Mrzljak predvodio je sprovodne obrede na gradskom groblju gdje su zemni ostaci položeni u svećeničku grobnicu. Riječi oproštaja uputili su župnik Istvan Morton u ime Biskupije Szombathely i Marija Vargović u ime pomurskih Hrvata u Mađarskoj koji su mu zahvalili za ljubav, dobrotu i učvršćenje vjere i hrvatskog identiteta koje je nesebično pružao u svojim pastoralnim dolascima među hrvatsku zajednicu tijekom dva desetljeća, javljaju iz Varaždinske biskupije.
