U Međimurju ima sijaset sportaša o kojima se premalo zna. Povučeni su i nije im stalo da svoje sportske uspjehe i dostignuća prezentiraju široj javnosti. Žive tu kraj nas, naši su susjedi, prijatelji. Prolazimo kraj njih i najčešće se ne zamaramo čime se oni bave. A kad saznamo da za te naše susjede i znance zna znatno veći i širi krug, zapitamo se…
Jasmini Ilijaš iz Donjeg Kraljevca 28 je godina, a triatlonom se bavi tek nekoliko godina. Po zanimanju je frizerka, samohrana je majka dvoje djece, osmogodišnje Leone i godinu dana mlađeg Davida.
– Osim što brinem o njima, do petka, 4. ožujka, brinula sam i o 88-godišnjoj baki koja je nažalost toga dana sahranjena, a preostalo slobodno vrijeme trošim uglavnom na sportske aktivnosti – rekla je na početku razgovora.
Triatlonce još slikovito neki nazivaju ‘ironmani’. Objasnite nam riječ ‘ironman’?
– Riječ ‘ironman’ u prijevodu znači ‘željezni čovjek’. To je pojam koji se počeo koristiti za sportaše koji uspiju završiti najtežu distancu u triatlonskom sportu budući da je riječ o izuzetnom naporu za koji treba biti jako dobro spreman i u fizičkom i u psihičkom smislu. Sama utrka je ukupne dužine 226 kilometara u kojoj su sadržane tri sportske discipline, plivanje 3,8 kilometara, biciklizam 180 kilometara i trčanje maratona 42,2 kilometara. Sve se to obavlja bez odmora, jedna disciplina za drugom.
Kako ste ušli u njihove vode?
– Triatlonom sam se počela baviti iz znatiželje. Bila mi je želja isprobati svoje psihofizičke mogućnosti. Naime, kako sam se godinama ozbiljno bavila trčanjem u TK Marathon 95 iz Varaždina, čija sam članica, ima nekoliko trkača koji se paralelno uz trčanje bave i triatlonom. Slušajući njihove razgovore, priče i dosege osobno sam se zainteresirala za to.
Rekla je i dodala kako je jedan od ‘krivaca’ za to predsjednik kluba i njezin trener Goran Pongračić koji je u njoj prepoznao skriveno ‘blago’ pa su se dogovorno odlučili upustiti u tu avanturu.
– Prije svoje prve utrke prethodile su naravno ozbiljne pripreme i ne samo u sportskom fizičkom smislu, nego i psihološkom, a glede preventive od eventualnih poteškoća koje bi se mogle pojaviti tijekom 12-satnih napora.
Znamo da je triatlon izuzetno naporan i zahtjevan. Što tome pridonosi?
– Taj sport je jako zahtjevan jer se radi o kontinuiranoj aktivnost trajanja čak do 15 sati, a to znači da treba puno vremena uložiti u treninge i svu pripremu kako bi se na utrku došlo spremno. A sama činjenica da toliko dugo traje ukazuje zašto se radi o zahtjevnom i jako napornom sportu.
Koliko je Međimuraca u njega uključeno?
– U Međimurju postoji vrlo aktivan Triatlon klub Međimurje s 30-ak aktivnih članova među kojima je i nekoliko žena. Dobar dio njih uspio također završiti Ironman triatlonsku distancu.
Koga od njih posebno cijenite?
– Svi su oni moji poznanici i prijatelji s trkačkih i trialonskih utrka i sve ih poštujem i cijenim upravo zbog činjenice da se bave tako zahtjevnim sportom koji traži prilično odricanja
Od tri discipline istaknite Vama najbližu, zbog čega i onu ‘daljnju’, zbog čega?
– Najbliža disciplina od tih triju mi je trčanje jer sam prvenstveno trkačica i to duže nego se bavim triatlonom. Tako sam ove godine završila maraton u Talijanskom Trevisu za 2:56:20 i tako postala jedna od 10-ak trkačica koje su završile maraton za brže od 3 sata. Biciklizam i plivanje sam nadovezala na trčanje prošle godine.U trčanju već imam puno više iskustva i znam točno što mogu očekivati za vrijeme utrke koja je posljednja od tri discipline na triatlonu tako da je to u neku ruku moja prednost. Od tih triju disciplina plivanje mi je najmanje ‘blisko’ jer sam bila obična plivačica, nisam znala pravilnu tehniku plivanja i puno vremena sam morala potrošiti da savladam osnove i pravilne tehnike plivanja.
Riječ, dvije, o pripremama, treninzima?
– Kao što sam spomenula same pripreme su jako zahtjevne, oduzimaju puno vremena i odricanja. Sve mora bit jako dobro organizirano s životnim obavezama. Treniram jednom do triput na dan jer su u pitanju tri sporta pa svakom treba posvetiti dovoljno vremena za treninge, a teško je sve to uskladiti s ostalim životnim obavezama, no ako se ima volje sve se može kao i u mnogočemu drugom. Veoma bitan segment su pripreme i natjecanja, prehrana i hidratacija. Naime, budući da se mora puno i naporno trenirati vrlo je bitno pravilno se hraniti i uzimati tekućinu.
Natjecanja?
– Budući da se radi o jako napornim utrkama koje traju 10 i više sati potrebno je puno vremena za potpuni oporavak da bi se moglo ponovo trenirati i nastupiti na nekoj sličnoj utrci. Zbog toga se kroz godinu može nastupiti na svega dvije ili tri Ironman triatlon utrke. S obzirom da sam ja trkačica maratona dio sezone posvećujem samo trkačkim utrkama tako da sam do sad, a vjerojatno ću i ubuduće, nastupiti na dva Ironmana godišnje. Ove godine je to bilo u Mađarskoj (Nagyatadt) te u Podersdorfu u Austriji a prema planovima vjerojatno će se tako ponoviti i ove godine
Rezultat kojima se posebno ponosite i zbog čega?
– Utrke u mađarskom Nayatadu su mi za sada u najljepšem sjećanju jer sam tamo prošle godine završila svoj prvi Ironman i rezultatom iznenadila, sebe a još više sve koji su bili sa mnom kao podrška. Ove godine sam također, iznenađujuće, u zaista teškim vremenskim uvjetima, na 36 stupnjeva celzijevih, osvojila drugo mjesto u konkurenciji od 60 natjecateljica s rezultatom 10:36:5, a bio je i to novi državni rekord. Zar to nije vrijedno? Taj sam rezultat dodatno poboljšala u Podersdorfu, Austrija, tako da je sada moj najbolje vrijeme i državni rekord u triatlonu Ironman distance 10:22:17.
Primjer ste borbenosti, odricanja… Vaša poruka mladima?
– Neka se što više bave sportom, borave na svježem zraku i u prirodi, da manje sjede za ‘kompjuterima’ ako to nije potrebno. Jer zavoljeti sport i kretanje je pozitivna ovisnost što nas čini zdravim iznutra i izvana, a nikako ne treba sve gledati kroz prizmu postignutih rezultata jer samo bavljenje nekim sportom je već veliki uspjeh.
Daljnji sportski planovi i želje?
– Planovi su postići što veći uspjeh u sportu, a, naravno, to je ujedno i moja želja. Nažalost želje su jedno, a mogućnosti ostvarenja nešto sasvim drugo. Kao što sam rekla radi se o sportu koji je izuzetno naporan i zahtjevan pa samim time i prilično skup. Za mene je sve još kompliciranije jer sam intolerantna na hranu koja sadrži gluten pa imam sužen izbor prehrane koja je uz sve i višestruko skuplja. Sve to jako puno košta, kvalitetna prehrana, vitamini, proteini, izotonici, putni troškovi, startnine, oprema i drugo. Imam podršku svog kluba TK Marathon 95 u mjeri koliko je to moguće s njihove strane te dobivam dio sportske opreme od proizvođača Brooks, dok sve ostalo moram financirati sama koliko to uspijevam. Tako da planove i želje na žalost moram usklađivati sa spomenutim ograničenjima uz nadu da ću možda pronaći neke sponzore koji bi pronašli svoj interes u eventualnom sponzoriranju.
Što vas još nismo pitali?
– Htjela bih naglasiti da ljudi nisu ni svjesni svojih mogućnosti u mnogim segmentima života, pa tako ni u sportu. Najvažnije je pokrenuti se, barem rekreativno se pronaći u nekom sportu i onda uživati u zadovoljstvu bavljenja sportom. Svakom čovjeku za njegovo zdravlje je bitno kretanje, a ujedno služi kao ‘ispušni ventil’. Treba se bar malo tijekom dana maknuti od obaveza i posvetiti malo vremena sebi i svojem zdravlju. Suvremeni život je postao sam po sebi jako naporan i ubrzan pa je potrebno svakom čovjeku nešto pozitivno za sebe.
Samo bavljenje sportom usadit će natjecateljski duh, makar kroz borbu sa samim sobom, da se napreduje sve više. A to će onda biti prva velika pobjeda
Emedjimurje.hr i Varazdinski.hr pratit će njezine rezultate, postignuća i prezentirati ih svojim čitateljima.
