U predvečerje Dana zaljubljenih u kombinaciji boja ljubavi, svjetlosti, mira i dobrote obećanje na bračnu vjernost dali su Donjovidovčani, 23-godišnji Bruno Bočkaj i šest godina starija odabranica njegova srca Ivana Nestić. U bračnu luku su ušli nakon godine i pol pripremnog “hodanja” i godinu i pol dana zajedničkog života.
Toga 13. veljače u gostionici “Mlin” u Donjoj Dubravi svečarski su trenuci bili drugačiji od drugih. Gostinjska dvorana odisala je posebnom svadbenom bajkom, neviđenom za ove prostore. I s pravom jer je ovdje obavljen obred vjenčanja neviđen na ovim prostorima. Iz razloga toga što su obećanje na bračnu vjernost Ivana i Bruno dali pred kršćanskim propovjednikom Mladenom Dominićem, pastorom Kristove crkve iz Varaždina, a o bajkovitom vjenčanju priču su nam ispričali Brunini roditelji Snježana i Dražen. – To je trebalo vidjeti, doživjeti – rekli su. Tu je sreću imalo 60-tak iz kruga uže rodbine i prijatelja.
Sve je bilo impresivno. Na samom početku obreda vjenčanja je pastor Mladen odlučio mladencima, prisutnima podijeliti “Hvalospjev ljubavi” – tekst iz poslanice sv. Pavla Korinćanima. Upravo on najbolje ocrtava u čemu se sastoji istinski kršćanski pojam ljubavi. Potom je uslijedila nadahnuta propovijed koja se svela na ljubav, zajedništvo i davanje. Uslijedio je čin obećanja, razmjena prstenja, paljenja svijeća ponaosob, a čiji plameni simboliziraju život mladenaca.
Posebno se dojmio trenutak paljenje svijeće u obliku knjige s jednim fitiljem na kojeg su plamene svojih svijeća prenijeli mladenci da bi se stopli u jedan zajednički plamen života.Impresivno, dojmljivo. Uslijedili su potpisi na vječnu vjernost, a potom zajednička molitva zagrljenih mladenaca, kumova Ivane Friščić i Filipa Lukše i pastora Mladena za ljubav, svjetlost mir i dobrotu što je u kasnijem blagoslovu nazočnih pastor zazvao i na goste te osoblje gostionice koje je u tom trenutku mira, tišine i dostojanstvenosti ostavilo svoje radne obveze. Kasnije su nam rekli da to nisu doživjeli.
Uslijedili su standardni plesovi mladih, roditelja, a sve uz taktove i zvukove klavijaturiste Renata. – Teško je to riječima opisati, trebalo je to doživjeti – rekli su roditelji Bočkaj koji nisu zaboravili spomenuti vrhunsku poslugu i ponudu spomenutog ugostiteljskog objekta.- Razišli smo se u 6 sati na Dan zaljubljenih.
Noć je protekla nezaboravno. Bez i jedne razbijene čaše, polivenog stolnjaka. Sve vam to govori kako je to sve bilo uzvišeno i dostojanstveno – rekao je gospodin Dražen. Ivana i Bruno sada ovo čitaju u svome tavanskome stanu u Glavnoj ulici 15 u kući gdje žive njezini roditelji Vera i Ivan. Želimo da im zajedničko zapaljeni plamen zauvijek gori!
