Vratimo se u 2015. godinu. Od 9. siječnja, kada je rođena mala Eva, do 27. prosinca, dan kada je rođen dječačić David, u Donjoj Dubravi se nije rodilo ni jedno dijete. Dakle, prošlo je točno 352 dana od kada se u mjestu nije čuo plač novorođenčadi.
Ukoliko se isti ritam, izračunali su zabrinuti, nastavi daljnjih 8 godina, točno za 15 godina, kada mala Eva i David budu “osmaši”, Osnovna škoda Donja Dubrava imat će dvostruko više učitelja od učenika. Pogledamo li dalekosežnije, točnije za 80 godina, uzme li se u obzir prosječnu dob čovjeka, Donja Dubrava će za 100 godina imati nešto manje od 100 stanovnika.
Brojke govore dalje. U prvih 20 dana minule godine umrlo je 5-tero ljudi. Svaki 4. dan jedan je pogreb. U 8 dana umrlo je ljudi koliko se rodilo u 352 dana! Brojke su neumoljive i daj Bože vjerojatnost statističkih pogrešaka.
Nakon “sušne godine” statističari navode kako dolazi sedam “rodnih” godina. Tako neki u šali kažu kako su se u Donjoj Dubravi oni koji bi trebali imati djecu bili okupirani drugim stvarima, problemima. Optimisti kažu kako će se brojke sigurno promijeniti i u narednih nekoliko godina vratiti omjer rođenih i umrlih u ustaljene okvire. Nešto više od 20 rođenih i 30-ak umrlih.
Prema knjizi Petra Feleatara “Istočno Međimurje” najviše rođenih u jednoj godini bilo je 1888. (172 djece). Prva godina s manje od 100 rođenih bila je 1933. (97). Polovinom prošlog stoljeća godišnje se rađalo 60-ak djece, a krajem 30-ak.
I tako će mala Eva i David u školu, a da neće razbijati glavu mišlju, s kim će sjediti u klupi, da li će ići u razred s najboljim prijateljem ili će on ići u “a” razred kod Ankice, a ja u “b” kod Jože. Oni već sve znaju. 2015. godina definitivno će ostati najcrnja u demografskoj slici Dubrave. Ne ponovilo se. Na nasovnoj fotografiji je David Mihaljac, najmlađi Donjodubravčanin, sa svojom obitelji.