Razmišljajući kako nasloviti priču o poznatoj donjovidovskoj rukotvoriteljki 67-godišnjoj Mariji Cenko, došli smo do saznanja iznijetog u naslovu jer brojke govore sve, i više od toga. A gdje se nalaze sva ta rukom našivena djela? – Po cijelome svijetu, nema kontinenata gdje ih nema, a mahom su tamo završili kao moj dar mojim sumještanima raseljenim diljem svijeta. Ne znam nijednog poznatog političara u Republici Hrvatskoj čiji ured ili dom ne krasi koji motiv Donjeg Vidovca, najčešće cvijet kockavice, zaštitni znak našeg mjesta, a koji je bio najprikladniji poklon tim ljudima kada su dolazili u našu sredinu.
Znam da su mojih ruku djela dobili Stjepan Mesić, Dražen Budiša, Jadranka i Darinko Kosor… a našim međimurskim ne znam niti sva imena. Svako gostovanje ili gostoprimstvo našeg KUD-a među poklonima imali su i moje “krpice”. Znam da su ih ljudi primali sa srcem i obećavali da će biti istaknuti na vidnom mjestu i smatram da je naš načelnik Josip Grivec odabrao pravo osobu koja zna izabrati autohtone poklone, a k tome i još i od srca darovati – reći će Marija i s ponosom dodati kako je oltar njihove župne crkve ukrašen također s platnenim vezovima što ih našila.
Raduje je što gotovo svi njezini poznanici u Donjem Vidovcu imaju nešto od nje. – Sve ih od srca darujem i dosada niti za jedno svoje djelo nisam dobila niti kune jer ja sam takva i smatram da ono što je s ljubavlju i voljom napravljeno da na taj način mora naći put do krajnjeg korisnika i biti kao takvo njegovo-nadovezala se.
A kako i kada je počelo? – Počelo je običnim bodom, izradom križića na platnu i to tek prije 15 godina kada sam kao trgovačka pomoćnica otišla u mirovinu. Prvi križići nastajali su pod budnim okom moje pokojne prijateljice Štefanije s kojom sam zajedno radila u mjesnoj prodavaonici prehrambeno-mješovitom robom, a tamo smo slobodno vrijeme “krale” za našivavanje. Kaj bute drugo? Poslije sam to radila uz članice Društva žena, a kasnije se je to rukotvorstvo preselilo u moj dom gdje danas “od ve do ve” nabadam po mojim krpicama stvarajući od njih zidne slike, ukrase na jastucima, krevetninama, stolnjacima, tabletićima, podmetačima… uglavnom na svemu što se može ukrasiti koncem – pojasnila je.
Uvjerili smo se u to njezinom domu gdje ima svoj dobro uređeni i osvijetljeni radni kutak kojeg joj je za tu prigodu uredio njezin zet Robertino. Uz nju je nekoliko vrsta naočala, dosta tkanina, igle konce i ono najvažnije dobra volja – Pogled na gotovo sve prostorije njihovog doma u Ulici braće Radića 58 odaju hobi ove vrijedne, humane, darežljive, a nadasve duhovite žene.
I dok njezin umirovljeni suprug Vinko, ‘vodi borbu s križaljkama’ Marija stvara, bira predloške motive koji joj dolaze iz glave, nerijetko iz časopisa, s nekih ukrasnih fotografija, a gro njih iz dubine njezina srca. Konačno, kako kaže svaki uradak ima svoju priču. Za jednu veću urešenu tkaninu treba joj 2 do 3 dana rada s kratkim odmorima.
Što vas motivira za taj složen i mukotrpan posao? – Smijeh, radost, sreća i zadovoljstvo drugih. Najsretnija sam kada za poklonjenu rukotvorinu dobijem iskreno i ljudsko hvala – rekla nam je na kraju i dodala kako su je mnogo puta nagovarali da priredi neku od samostalnih izložbi, no zbog svoje skromnosti nije se željela izlagati očima javnosti držeći se devize kako je najljepša izložba svakog njenog rada sreća drugih.
Marija je poznata i po tome što voli skupljati male predmete raznih uporabnih vrijednosti. – To su sitnice od kojih svaka ima svoju priču i svaka od njih je dio moga života, mojih mnogih putovanja, naročito s članovima KUD-a kada sam bila posebno aktivna. To su pokloni koje je dobila od drugih dragih osoba od kojih opet svaki na svoj način govori o osobnosti te osobe i oni mi znače nazočnost te osobe uz mene – pojašnjava. Vezano uz to, rekla je kako jednog dana u sklopu svoje kuće namjerava otvoriti posebnu sobu s takvim sitnicama, a u toj sobi moralo bi biti mjesta i za one rukotvorine koje još nisu pronašle put do korisnika.
Slušajući je i gledajući je s koliko entuzijazma i zanosa o tome priča i na tome radi ne dvojimo da će iz Marijine ‘poklon radionice’ izaći još radova koji će znati razgaliti nečije srce i dušu.