– Vi ste naša djeca i uvijek ćemo vas tako zvati, no vi više niste djeca – rekao je, između ostaloga, u ponedjeljak 28. prosinca Josip Grivec, općinski načelnik Donjeg Vidovca na susretu s potrebitima i njihovim roditeljima održanom u prostorijama NK Vidovčan.
Druženja su to koja u vrijeme ovih blagdanskih dana traju već 23 godine, a počela su kada su roditelji te djece od strane negdašnje MZ-e Donji Vidovec pozvani pod njihovo okrilje kako bi im odgovorni u mjestu poručili kako nisu sami, da su uz njih kada oni moraju biti najjači jer su rodili djecu koju život nije pazio, a niti mazio. Bili su to mladi ljudi koji su se tada pitali: – A zašto baš nama? Zakaj naša djeca nisu kak druga?
Pomireni time oni su nastavili živjeti, pokazali su nadnaravnu roditeljsku snagu, moć i skrb o djeci o kojoj je trebalo skrbiti 24 sata, a čine to s ljubavlju i jednakom pažnjom i danas kada su to odrasli ljudi.
Svi se oni rado odazivaju na ta druženja i žive za njih jer se najčešće viđaju jednom godišnje u ovom okruženju, njima je tada jako lijepo. Grivec i njegov zamjenik Blaž Jakupak su im izrekli lijepe želje u ime OV-a dodavši kako je to mala i skromna općinska potpora, a posebno su zahvalili roditeljima što o njima brinu. Dobili su slatke pakete Tete Mrazice i poklon bonove Općine D. Vidovec. Druženje je nastavljeno uz “slatku trpezu” koju je pripremila klupska domaćica Đurđica Cenko.
Žena koja je “kriva” za ova duga događanja je umirovljena medicinska sestra Katarina Matulin (68). – U meni se je sve prelomilo kada sam počela odlaziti na savjetovalište za malu djecu sa svojom zdravom kćerkicom. Susretala sam tada majke djece koje život nije “volio”, susretala sam zabrinute roditelje koji su, najčešće, bili prepušteni sebi i svojim brigama. Mislila sam kako bi bilo dobro da im i mi Donjovidovčani pružimo bar trunčicu utjehe, nade i vjere. I tako je počelo – ispričala nam je K. Matulin.
Od nje smo čuli kako se je od 1972. do 1990. godine u njihovoj sredini rodilo sedmero hendikepirane djece što je za tako malu sredinu bilo zabrinjavajuće. Prvi takav dječačić koji se je rodio je bio Ivan Matulin, kojemu su danas 43 godine, a najmlađi je bio danas 25 godišnji Dino Nestić. Tih sedmero veličanstvenih po dolasku najprije izljube sestru Katicu, pruže ruke svima jer shvaćaju da su to ljudi s kojima su, makar jednom godišnje, rasli.
Katarina je bila drugo. Kao zdravstvena djelatnica stalno je bdjela nad njima, znala je za svaku njihovu temperaturu, prehlad…
– Bilo je to i kada sam otišla u mirovinu. Sretna sam što su ta djeca došla u obitelji koje su živjeli roditeljstvo drugačije od drugih. Zato su ovo dani zahvala i njima za takav život, a djeci zahvala što ih “štimaju” vole i maze možda čak i više od ostalih. Zahvalna sam što je moja ideja tada pala na plodno tlo, što raste.
Sretna sam što je iz sjemena dobrote izraslo stablo koje raste, postaje sve gordije. Posebno sam sretna što se u te 23 godine u tim obiteljima, nažalost uz izuzetke, nije ništa promijenilo – istaknula je Katarina od koje smo čuli kako je tih sedmero roditelja tada po prvi puta izašlo pred ljude s djecom, drugačijom od drugih. Kako je rekla, bilo je nažalost slučajeva da su se takva djeca od strane roditelja skrivala.
– Ovi roditelji su pokazali kako su drugi, drugačiji od ostalih da imaju jednaka prava, ali velike i znatno veće obveze od drugih i zato im upravo jednom godišnje treba zbog toga čestitati – rekla je na kraju i otišla do svakog “svog” djeteta pomaziti ga onako kako je to počela 1992. godine. – Nemojte zaboraviti spomenuti Jožeka(op. a Josipa Grivca) koji me sve te godine u tome prati i podržava.
Gospodo iz Donjeg Vidovca, u toj plemenitoj raboti i naš će portal od sada biti uz vas, naša je poruka.
