Od ukupno četiri milijuna eura koje su u šest i pol godina, od kraja 2004. do polovice 2011., naivni Primorci, Zagrepčani, Istrani i Međimurci dali u ruke financijskim maherima, vjerujući da će oni njihove uloge oploditi plasiranjem u trgovanje devizama ili uložiti u kapital fiktivne nove austrijsko-britanske banke preko koje će kasnije, kao dioničari, dobiti privilegirane kredite, u ruke Opatijca Damira Škundrića(49) i Nikole Rončevića(50) iz Matulja izravno se slilo više od milijun eura.
Pomno smišljena prevara
Njih dvojicu USKOK sumnjiči da su zajedno s Vedranom Denoreazom (44), osmislili kako da se prevarom domognu novca od naivnih građana. U tu svrhu, tvrde istražitelji, spomenuti trojac je osmislio, isplanirao i stvorio cijeli plan pomno smišljene prevare, nakon čega su pronalazili i u mrežu povezivali tzv. terenske agente. Novac koji su sami preuzimali od ulagača bio je, naravno, tek dio kolača.
Ljudi s terena koji su radili za proviziju od tri posto predavali su im uloge onih koje su obradili, a Škundrić i Denoreaz iznosili su novac iz Hrvatske na račune u inozemstvu, a neki od tih računa, pretpostavlja se, nalaze se i u Austriji. Protiv organizatora i još 13 osumnjičenika, koji su bili svojevrsni agenti na terenu, USKOK je početkom tjedna pokrenuo istragu, a za sada se sumnja da su prevarene 193 osobe. Zanimljivo je da mnoge žrtve dolaze iz iste obitelji, pa su se tako na meti prevaranata našli supružnici, braća i sestre, rodbina…
Ulozi kojima su se uključivali u spomenutu prevaru iznosili su od 2000 do 5750 eura koliko je uplatilo najviše prevarenih građana. No jedan dio lakomislenih građana prevarantima je dao i iznose od 30.000, 50.000 te 100.000 eura, a u jednom slučaju čak i više od 600.000 eura! Svi osumnjičeni brane se sa slobode, a neki od njih, Rončević, Milica Turak i Mladen Samardžić, na sudu u Rijeci i Opatiji u lipnju su nepravomoćno osuđeni zbog prevare ulagača izvedene na isti način.
Ulagači su najviše vjerovali Škundriću i Rončeviću, pa se na njihovu popisu nalazi pedesetak žrtva. To povjerenje bilo je očekivano jer su njih dvojica bili vlasnici tvrtke MAT projektkoja je kasnije preimenovana u RON projekt. Te su tvrtke cijelom poslu davale privid legalnosti, a taj privid odražavao se i tako što su ulagači od agenata dobivali lažne priznanice na njemačkom jeziku za uloženo, a isto tako na njemačkom jeziku dobivali su i lažne isplatnice s naznačenim profitom. Osim toga, osumnjičena Milica Turak predstavljana je i kao blagajnica MAT-a, što je cijeloj prevarantskoj priči davalo dodatni privid legalnosti.
Zlata vrijedan ulagač
Drugi agenti lažnim su obećanjima o sigurnoj zaradi i visokoj dividendi uz minimalni rizik i od gubitka apsolutno osiguranoj glavnici, uspjeli namamiti od najmanje dvoje do po desetak i dvadesetak ulagača. Vrlo uspješan agent bio je osumnjičeni Ivica Ivaniševićiz Stubičkih Toplica koji je uspješno obradio 35 osoba, a agent Ante Pogorilić s Paga, iako su na njegovu popisu istražitelji otkrili samo tri ulagača, imao je jednog zlata vrijednog – s rekordnom uplatom od čak 626.600 eura.
Želeći prikazati da se radi o ozbiljnom poslu, Škundrić i Rončević su tijekom 2006. i 2007. u hotelima u Rijeci i Opatiji organizirali prezentacije za ulagače, a 2008., otkrili su istražitelji, u hotelima u Grazu poučavali su agente poslu dajući im smjernice za daljnji rad. Banka o kojoj su osumnjičenici govorili, naravno, nikad nije ni trebala biti osnovana, od HNB-a nikad nije zatraženo dopuštenje za obavljanje djelatnosti, a kad su ulagači počeli sumnjati da je riječ o prevari, osumnjičeni su im davali certifikate “Future Trend Investment Holding Limited” s naznačenim fiktivnim iznosom zarade, a davali su im i šifre te ih upućivali na internetsku stranicu na kojoj su mogli pratiti stanje uloga uz obećanje da će isplata biti 2011.
Kasnije je rok isplate prolongiran na 2017. a nekima od imućnijih ulagača, iz uloga novih žrtava, isplaćivan je prinos, da bi ih se potaknulo na daljnje ulaganje.
