Posljednji događaj koji se zbio u ponedjeljak, 10. kolovoza kada je 48-godišnji muškarac iz Pribislavca na pruzi između Pribislavca i Čakovca skočio pred jureći vlak i na mjestupreminuo, mnoge je šokirao.
On je bio već 23 osoba u Međimurju ove godine koja je na taj način odlučila skončati život. Crna je to statistika o kojoj se malo piše u medijima. Od glasnogovornika PU međimurske Radovana Gačala saznajemo da je lani u Međimurju zabilježen 21 slučaj samoubojstava te 21 pokušaj samoubojstva.
U odnosu na lani u prvih sedam mjeseci ove godine evidentiran je trend porasta broja osoba koji su se odlučili na oduzimanje vlastitog života. Tako je u prvih sedam mjeseci suicid počinilo 23 građana, dok je 16 osoba pokušalo počiniti samoubojstvo. Prosjek u zadnjih pet godina bio je 20 samoubojstava i 20 pokušaja.
Najčešći način izvršenja samoubojstava je vješanjem, bacanjem pod vlak, rezanjem vena, samootrovanjem i samoubojstvom vatrenim oružjem.
Traumatični događaji u životu nerijetko pojedinca navode na očajnički čin samoubojstva. Samoubojstva se dešavaju zbog pritiska, nagomilanih životnih teškoća, suicidalnih razmišljanja, nemogućnosti pokazivanja društveno prihvatljive agresivnosti, teških neizlječivih bolesti (s jakim i upornim bolovima), psihičkih smetnji, bolesti CNS-a (tumori mozga i inzulti), gubitak posla, ljubavnih problema, osramoćenosti i političkih kriza.
Postoji i“kronično protrahirano samoubojstvo” nastalo zbog alkoholizma, asketizma, štrajka glađu, odbijanjem medicinske pomoći, narkomanije. Iako se smatra da samoubojstvo dolazi bez prethodnog upozorenja ili naznake, činjenica je da većina osoba koje odluče počiniti suicid daju mnogo znakova upozorenja koje ne možemo ili ne želimo prepoznati, smatraju u Hrvatskoj udruzi za prevenciju suicida.
