Ovih dana veliku je prašinu podigla priča o tomu kako je moguće da se u samo par godina postojanja jedne tvrtke stvori porezni dug od čak 5,8 milijuna kuna. Glavni akter ove priče je jedan od dvojice, kako on tvrdi “direktora” tvrtke “Limer” Ljubo Ignac iz Livadarske ulice u Pribislavcu.
– Nisam kriv za ovaj kriminal koji se dogodio i u koji sam, ne svojim znanjem upleten, tvrdi Ignac u razgovoru za eMedjimurje. Dvojac iz Varaždina zbog čijih je kriminalnih radnji sve ovo i nastalo i koji mu je prema njegovim je riječima prevarom iznudio potpis na ovjereni javno bilježnički Ugovor o radu.
– Meni je rečeno da potpisivanjem Ugovora postajem djelatnik u tvrtki Limer, a ne jedan od direktora, kako se kasnije ispostavilo. Na pitanje zbog čega je potpisao takav ugovor, Ignac tvrdi da nije znao o čemu se radi jer je nepismen, sa samo tri razreda završene osnovne škole.
Da sam znao o čemu se radi sigurno ne bih pristao na to, ali eto, kako Ignac kaže “naguzili” su me ljudi kojima sam vjerovao i zbog kojih sada imam silne probleme. Po Međimurju kruže priče da sam pristankom na potpis tog famoznog ugovora primio nekoliko mobitela, a zapravo sam od njih primio ukupno 1.900 kuna.
Prvi iznos bila je akontacija od 500 kuna u jednom kafiću u Pribislavcu, odmah po potpisivanju ugovora. Nakon toga slijedile su dvije isplate po 700 kuna s obrazloženjem da sam “friški” radnik, i da je to samo jedan vid pomoći s obzirom na to da još za mene nema posla. (!??).
– Ono što je meni bilo obećano prilikom “zapošljavanja” u tvrtki, nastavlja Ignac, je plaća od 7.500 kuna i naravno prijava zdravstveno – socijalnog osiguranja, što sam prihvatio smatrajući da postajem radnik u toj firmi, a ne direktor i odgovorna osoba. No, uslijedilo je tvrdi Ignac, prema onomu što sam saznao iz medija, zaduživanje za robu u MTČ-u, zatim kupovina skupih automobila u Splitu i nekih drugih stvari za koje ja nisam imao pojma.
Iz Porezne uprave su stizale opomene, ali……
Priznajem da sam bio naivan i neoprezan, ali veliki dio krivice u svemu ovome snosi i Porezna uprava, smatra Ljubo Ignac. – Pitam se, nastavlja, zbog čega nitko iz Porezne nije reagirao kada je dug već bio već i stotinjak tisuća kuna. No, opet, Ignac je kazao da je na kućnu adresu dobivao opomene i “žute” kartone da je kao odgovorna osoba dužnik Poreznoj upravi, ali da nije imao pojma, kao što je već ranije spomenuo, da je direktor bilo kakve firme i smatrao je da je to nekakva zabuna, stoga nije ni reagirao na vrijeme (!?).
Tužio svoje poslovne partnere, do kojih danas ne može doći
Ovih dana Ljubo Ignac je, podnio i kaznenu prijavu Državnom općinskom odvjetništvu u Varaždinu protiv svojih “poslovnih partnera” do kojih nikako ne može doći i s njima stupiti u kontakt jer su ili promijenili brojeve telefona ili mu se jednostavno ne žele javiti na pozive ni bezbrojne sms poruke koje im šalje.
