U našu redakciju pismom se obratila čitateljica koja je progovorila o velikom broju svakodnevnih drskih krađa, ali i pokušaja napada na području Međimurja. I sama je bila žrtva napada. Njezino pismo pročitajte u nastavku:
“Danas sam se vozila doma iz Čakovca na biciklu i Romi su mi iz korpice ukrali torbicu. Jednostavno su mi se biciklima približili, uzeli torbicu i brzinom vjetra nastavili voziti, a ja sam postala još jedna žrtva krađe od strane pripadnika romske nacionalne manjine.
Upravo ova drska krađa bila mi je povod za javno istupanje i pitanje. Što se to događa u Međimurju? Unatrag tjedan dana zabilježeno je nekoliko sličnih krađa. U Čakovcu u Ulici Ivana Mažuranića, vozeći se na biciklu, s leđa je starijoj ženskoj osobi prišao kradljivac kako bi joj otrgnuo lančić s vrata. Dvije krađe prema istom scenariju zabilježene su na groblju u Murskom Središću i još jedna u čakovečkoj Ulici Matice Hrvatske.
U blizini Strahoninca žena je zatekla trojicu Roma u krađi, jedan od njih ju je odgurnuo, a lopove su otjerali psi. Žrtve lopova u svim slučajevima su starije ženske osobe. Zato smatram da je vrijeme da se nešto poduzme jer su ljudi u Međimurju zgroženi, prestrašeni i na kraju krajeva bespomoćni. Javna je tajna da mnogobrojna kaznena djela i prekršaje na štetu lokalnog stanovništva čine upravo Romi. Najčešće se radi o kaznenim djelima krađe te o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Znam da će se sada oglasiti institucije koje štite njihove interese i prava. Da, interese i prava! A gdje su obaveze? U njihovim životnim situacijama uvijek se gleda socijalni status, nehumani uvjeti života…Upravo zbog takvih socijalnih prava (bez obaveza) u mnogim su stvarima zakinuti oni koji rade za minimalac. Da se razumijemo – nemam ništa protiv suživota s Romima. Ima onih koji zavrjeđuju pažnju i kojima “skidam kapu” jer su dokazali da se može i drugačije.
U reportažama koje rade nacionalni mediji Romi su uvijek žrtve. Nehumano žive, a Međimurci ih diskriminiraju. To su glavne teme svakog priloga. Nikada, ama baš nikada se ne piše kako kradu i napadaju lokalno stanovništvo. Trebala bi prozivati i policiju. Međutim, oni rade svoj posao, a protiv zakona koji “kaže da možete ukrasti do 2 tisuće kuna” su nemoćni jer se za to mora podnijeti privatna tužba. Dokle tako?
Pitanje je na koje u ovom trenutku nitko ne zna odgovoriti. Moraju li se naši ljudi i dalje sa strahom kretati po cesti, stražariti na polju i noću dežurati kod domaćih životinja. Javno pozivam policiju i nadležne institucije da poduzmu određene korake i konkretne radnje te stvore da Međimurje bude sigurna županija u kojoj je lijepo živjeti.
Ovako ispada da su neki zaštićeniji od ličkih medvjeda i sve dobivaju na zlatnom pladnju. Gospodo draga, dajte nešto napravite… Ovo sam napisala da skrenem problem na ovaj problem jer malo koji Hrvat izvan Međimurja shvaća s čime se susreću međimurski Hrvati.”
