U nezapamćenom vandalskom pohodu razbili su vrata, sve prozore, razbacali tanjure te čak bacali crjepove s krova...
Do kućnog broja 1 u Gornjoj Dubravi vodi šumski put. Bagremov cvijet miriše, a na imanju i u blizini – ni žive duše. No, u četvrtak, 12. svibnja ovim se predjelom – orilo. U nezapamćenom vandalskom pohodu sudjelovalo je barem pedesetero djece!
Osnovna škola Nedelišće vlasnik je obližnjeg Bosnarovog grunta u
Badličanu koji uređuju u etnorekreativni centar. Toga dana 250
učenika pošlo je iz Nedelišća na biciklijadu do
Badličana.
Uživali su, družili se i – šetali šumom. I nitko nije znao da se nešto loše odigralo, dok drugi dan ravnatelju Osnovne škole Nedelišće Ivici Paiću nije došao vlasnik kuće s broja 1 u G. Dubravi.
– Ostao sam zaprepašten kada mi je ispričao što su napravili naši učenici. Šetajući šumom, naišli su na tu kuću i ušli te ju devastirali – kaže ravnatelj Paić.
Djeca su razbila ulazna vrata, prozore, tanjure, a čak su i crjepove pobacali s krova!
PETAŠI I ŠESTAŠI
U danima koji su slijedili izjavu je u Školi dalo gotovo 250 učenika; sve su priznali i ispričali detalje. Utvrđeno je kako ih je pedesetero – u većoj ili manjoj mjeri – sudjelovalo u divljanju, a još mnogo drugih sa zanimanjem promatralo. Neki su i snimali te sve objavljivali na društvenim mrežama.
– Oni sa sklonošću provali bit će najstrože kažnjeni, a odluku će
donijeti Učiteljsko vijeće; ostalima slijede nešto manje kazne.
Što da vam kažem? Strašno! Naišli su na tu kuću koja je – po
njihovoj procjeni – bila napuštena. Kao da žive u nekom
usporednom, virtualnom svijetu… Prednjačili su učenici petih i
šestih razreda. Kad pričaš s njima, blijedo te gledaju, gotovo da
ne shvaćaju da su nešto loše napravili. Ušli su na tuđe imanje i
uništavali. No, kada su čuli da je “tu šalicu neka baka držala u
ruci kao svetinju” pomalo im sviće, nekima i krenu suze –
ispričao nam je ravnatelj Paić.
Kaže i da vlasnik nije podnio prijavu policiji niti traži odštetu. No, bilo bi lijepo da se roditelji kolovođa ispričaju, te financijski obeštete vlasnika. Hoće li? To je jedini put da djeci daju primjer…
OGROMNA ŠTETA
Pronašli smo i vlasnika iz Gornje Dubrave. U toj je kući živjela njegova majka, koja je danas pokojna. Iako je u prvi mah pristao, odustao je od javnog istupa, ali nam je u telefonskom kontaktu rekao:
– Šteta je jako velika, ali što da radimo, to su djeca. Inače, htio sam prodati tu kuću. Upravo mi je kupac koji je došao u razgledavanje javio što se dogodilo. Isprva mi ništa nije bilo jasno kad sam dojurio. Sve je bilo razvaljeno, vrata i prozori razbijeni, ormare su otvarali i uništili su i uspomene… mamine fotoalbume i papire. No, ništa nije ukradeno. Tada sam od jednog lovca čuo da su bila djeca. Čak su se na “najže” popeli i pobacali crjepove s krova! E, sad, da su to moja djeca napravila ja bih nazvao čovjeka i ponudio mu obeštećenje. Zasad mi se nije javio nijedan roditelj – kazao nam je oštećeni gospodin koji je započeo sanaciju kuće pa se za našeg dolaska na lokaciju izvana više nisu vidjeli tragovi divljačkog pohoda.
Uskoro nas je povratno nazvao: rekao nam je da ga je zvao ravnatelj i da djeca iz Nedelišća autobusom ovih dana stižu u “radnu akciju” na imanje koje su demolirali. Navodno će očistiti kuću.
ŠTO SU RADILI UČITELJI?
Mnogi su se odmah zapitali gdje su bili učitelji? Jesu li trebali imati djecu pod nadzorom? Ravnatelj Ivica Paić ih brani:
– Naše imanje su učitelji i učenici zajedno uređivali. Sve je
bilo divno… i biciklijada i druženje na Bosnarovom gruntu. I
onda su djeca rekla da idu malo prošetati… to je usred pitome,
lijepe šume. Učitelji ne mogu trčati za svakim ili ga vezati za
stablo – tvrdi Paić.
No, jedan učitelj nam je rekao: – Sve je bilo jako lijepo. A kada poslije saznaš što su radili kada su bili izvan vidokruga, zapitaš se zašto radiš u školi?!
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.500