Smiljana Srnec čeka da joj dostave odluku u procesu za ubojstvo sestre Jasmine Dominić.
Smiljana Srnec (46) u zatvoru u Varaždinu čeka
poziv svog odvjetnika. Prošlo je već 70-ak dana od sjednice
vijeća Vrhovnog suda na kojoj su suci saslušali argumente koje je
iznio njezin branitelj Krešimir Golubić, tražeći
da se poništi prvostupanjska presuda kojom je Srnec osuđena na 15
godina zatvora. Sudeći prema neslužbenim informacijama, Vrhovni
sud je tu presudu potvrdio, no još nije objavljena i otpremljena.
Odvjetnik Golubić rekao nam je da on odluku Vrhovnog suda još
nije dobio.
– Ne znam što je odlučeno – kaže. Bude li prvostupanjska presuda
potvrđena, ići će sa žalbom dalje, podići ustavnu tužbu, a ostaje
i sud u Strasbourgu. Srnec je na Županijskom sudu u Varaždinu
sredinom prošle godine osuđena na 15 godina zatvora zbog ubojstva
tri godine mlađe sestre Jasmine Dominić, čije je tijelo u veljači
2019. pronađeno u zamrzivaču u obiteljskoj kući u Palovcu. Srnec
je dobila maksimalnih 15 godina zatvora za ubojstvo, za koje ju
je teretilo Županijsko državno odvjetništvo.
Glumila da ide u školu
Da je bila optužena i osuđena za “teško ubojstvo”, kazna bi mogla
biti do 40 godina zatvora. Njezin je odvjetnik uložio žalbu
Vrhovnom sudu jer smatra da su se tijekom suđenja dogodile bitne
povrede odredaba kaznenog postupka, te da je pogrešno i nepotpuno
utvrđeno činjenično stanje. Na javnoj sjednici Vrhovnog suda u
siječnju ove godine rekao je da se ne može bez svake sumnje
utvrditi da je Srnec svoju tri godine mlađu sestru ubila 2000.
godine i tijelo sakrila u škrinju u kojoj je pronađeno 19 godina
kasnije. Nakon njegova izlaganja, suci su se povukli da donesu
odluku, koju ni nakon 70 dana nisu javno objavili. Glasnogovornik
Županijskog suda u Varaždinu Igor Pavlic rekao
nam je da odluku još nisu zaprimili.
Srnec u zatvoru s nestrpljenjem čeka rasplet događaja. Ustraje u
tome da nije počinila zločin. DORH ju je optužio da je
neutvrđenog dana u ljeto 2000. godine u obiteljskoj kući u
Palovcu sestri Jasmini tupo-tvrdim predmetom zadala najmanje pet
snažnih udaraca po lijevoj strani glave, teške i za život opasne
ozljede od kojih je sestra odmah umrla. Tijelo je sakrila u
zamrzivač. Devetnaest godina kasnije, 16. veljače 2019., u 12.06
sati policija je primila dojavu da su Smiljanina kći
Katarina Dominić-Srnec i njezin izvanbračni
partner David Balent u kući u kojoj su živjeli
zajedno sa Smiljanom, njezinim suprugom Ivanom
Srnecom i dvije malodobne kćeri, a povremeno i s
Katarinom Dominić, Smiljaninom i Jasmininom
majkom koja radi u inozemstvu, u zamrzivaču pronašli leš
nepoznate osobe. Končareva škrinja nalazila se u hodniku ispod
stuba. Otvorena je jer su je htjeli zamijeniti za novu. Godinama
je stajala u kutu i gutala struju. Otvaranjem poklopca uočene su
vrećice sa smrznutim graškom, jagodama s rokom trajanja 1. lipnja
2000. i 9. lipnja 2000. godine, mrkvom, ribama, kao i vrećice s
drugim povrćem i voćem. Dio tog povrća i voća nalazio se u
metalnoj košari, a kad je ona pomaknuta, pokazali su se dijelovi
ljudskog tijela, noge s koljenima na vrhu, preko kojih su bile
položene crne plastične vrećice za smeće. Na samom tijelu
nalazile su se razne prozirne vrećice ispunjene povrćem i voćem.
Tijelo je bilo presavijeno tako da se glava nije vidjela.
Zamrzivač je zajedno s tijelom prevezen na Odjel patologije
Županijske bolnice u Čakovcu radi odmrzavanja i obdukcije. U
zapisniku o očevidu navodi se da je u škrinji pronađena tkanina
bijele boje nalik na stolnjak, i da je tijelo bilo golo. Svaka
potkoljenica bila je umotana u najlonsku vreću crne boje i
omotana crnom najlonskom čarapom. Glava je također bila zamotana
u crnu najlonsku vreću, a vrat omotan najlonskom čarapom bež boje
na kojoj su uočene crveno-smeđe mrlje nalik na krv. Ispod crne
vreće kojom je bila omotana glava nalazi se navlaka za poplun s
cvjetnim uzorkom, kojom je omotan i gornji dio tijela.
I na njoj su bile vidljive mrlje nalik na krv. Na navlaci za
poplun pronađen je komadić s vrha prsta gumene rukavice za
kućanstvo. Kad je skinuta navlaka za poplun, vidjelo se da je
glava još jednom bila omotana u crnu najlonsku vreću vezanu crnom
najlonskom čarapom. Nakon odmrzavanja tijela, pomoću otiska
desnog kažiprsta utvrđeno je nedvosmisleno da se radi o Jasmini
rođenoj 5. rujna 1977. godine, čiji je nestanak njezina majka
prijavila 16. kolovoza 2005. godine.
Smiljana je uhićena i ubrzo optužena. U zamrzivaču su pronađeni
otisci njezinih prstiju, no ona tvrdi da nije ubila sestru koju
je voljela. Tijekom suđenja isplivavale su brojne nelogičnosti.
Jedna od njih je čak pet godina od Jasminina nestanka do prijave
policiji. Majka Katarina tek je 2005. otišla i službeno prijavila
nestanak, i to nakon što je u Jasmininoj sobi pronašla njezine
osobne dokumente čije je trajanje isteklo još u srpnju 2003.
godine. Roditelji su govorili da nestanak nisu prije
prijavljivali jer im je Smiljana govorila da je u kontaktu sa
sestrom. Smiljana je, prema iskazima svjedoka, obavještavala
roditelje o tome da Jasmina planira ići raditi na brod, kako ima
dečka Francuza, da ide u Pariz…
Policija je povremeno dolazila pitati ima li kakvih novosti.
Smiljana je čak trebala biti podvrgnuta poligrafu, no zbog
lijekova koje je uzimala i stanja u kojem se nalazila, to nije
učinjeno. Majka Katarina se nakon dolaska s rada u inozemstvu
znala raspitivati kod policije ima li kakvih novih saznanja.
Jedan je policajac Smiljani dao broj svog mobitela i zamolio je
da ga nazove ako nešto dozna. Nije ga nazvala sve do 16. veljače
2019., dana pronalaska leša. Kako on tog dana nije radio, poziv
je primila kolegica kojoj je Smiljana rekla neka kolegi prenese
poruku da je hitno nazove. Preko telefona djelovala je
uznemireno. Policajac je nakon dolaska na posao nazvao Smiljanu,
no javio mu se njezin suprug koji je rekao da je u kući policija
jer je pronađen leš u zamrzivaču.
Tijekom suđenja doznalo se da je Smiljana bila osuđena uvjetno na
godinu dana jer je lažno policiji prijavila da su je napala i
opljačkala trojica muškaraca, da je odlazila u kladionice, kao i
to da je roditeljima prešutjela da su je izbacili iz srednje
škole. Uredno je svako jutro odlazila u Čakovec, sa školskom
torbom. Njezina majka i suprug iskoristili su pravo da ne
svjedoče. Kći Katarina branila je majku govoreći da je ona
predlagala da se zamrzivač zamijeni novim.
Nije bila smanjeno ubrojiva
Psihijatrijskim vještačenjem stručnjaka iz Klinike za
psihijatriju Vrapče utvrđen joj je niži prag tolerancije,
frustracija, latentna agresivnost, narcisoidnost, mogućnost
pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija, manipulativnost,
nedostatak odgovornosti, povišena afektivnost, nepovjerljivost…
U različitim situacijama, tvrdi psihijatar, ispoljava ponašanje u
kojem nastoji za sebe ishoditi najbolju poziciju, ne libeći se
pri tome optužiti druge, pa čak i do razine da počini kazneno
djelo. Vještak je zaključio kako nisu nađeni elementi koji bi
govorili da je u vrijeme ubojstva bila smanjeno ubrojiva. Njezin
odvjetnik je, uz ukazivanje na odnose u obitelji, upozorio i na
dvije, po njemu, bitne nepoznanice koje upućuju na velik stupanj
sumnje u vjerodostojnost cijelog postupka. Prva je trag muške
osobe na najlonskim čarapama, koji nije identificiran, a druga je
sijeda vlas koja se vidi na desnom Jasmininu kažiprstu, a iz
nekog razloga nije bila vještačena. Nije, smatra Golubić, utvrđen
ni motiv ubojstva.
– Pogrešna je tvrdnja da je bila ljubomorna na uspješniju sestru
koja je studirala u Zagrebu, kad iz dokaza proizlazi da su obje
imale završenu srednju školu, nesretne ljubavi i veze s
muškarcima koji su ih ostavili, da su obje radile u kafiću u
Palovcu – istaknuo je u završnoj riječi. Nije istina, tvrdi, da
je Smiljana od oca koji je umro 2013. i majke toliko godina
skrivala sadržaj zamrzivača. – Državno odvjetništvo je
pogriješilo jer ni na koji način nije istraživalo mogućnost da je
bilo tko drugi počinitelj kaznenog djela. Dokazi protiv mogućih
drugih počinitelja nisu prikupljani – rekao je
Golubić.